Zec: Dernek u Rio baru

Srijeda
08.10.2008.

Kako sam jučer već oko 21 sat spavao snom pravednika (pravednik, ako niste znali, spava samo da desnom boku, hrče zericu manje od zakonom dozvoljenih decibela i na sebi ima samo gaće, ponekad i na glavi) prisiljen sam ovaj tekst napisati na poslu.

Nije prvi put, pa nisam više djevica, no kako stalno moram biti spreman na neprijateljske napade nadređenog mi lica tekst koji slijedi napisan je u obliku dnevnika (u kratkom vremenskom razdoblju, doduše) jer stalno moram gasiti umjetnički prozor i prelaziti na poslovni.

Nadređeno lice iz meni neobjašnjivih pobuda misli da bi se na poslu trebale raditi samo stvari vezane uz prodaju, prodaju i prodaju i uopće nema sluha za moje umjetničke porive. Inače slabo čuje pa mu često iza leđa dobacujem prostačke primjedbe poput "Da, direktore" ili, na primjer, "Vaša poslovna intuicija istovremeno me zadivljuje kao i tjera da postanem bolja osoba, komercijalist, muž, otac i ostalo." No, krenimo mi na posao. Upsss!
 
7:21
Kad u Google upišete naslov romana Ivane Sajko Rio bar kao treći ili četvrti rezultat pojavljuje se Rio bar iz Knina. S obzirom na ratnu i poratnu tematiku romana, to virtualno uskrsnuće izmišljenog bara u stvarnome gradu nekakav je antipod romanu u kojem se okrutna stvarnost događa u izmišljenom baru.

8:03
Ne sjedaju mi baš ženski glasovi koji čine roman Ivane Sajko. Previše je tu emotivnog, previše se presahlih grudi trese u histeričnom plaču, previše se maskare pomiješane sa suzama cijedi niz obraze ostavljenih, obudovljelih, ostarjelih žena, previše se ruku trese nad usamljenom konzervom hašea u praznom stanu, previše je menstrualne krvi prolivene na zadnjim sjedalima crnih automobila, previše tuge, previše bola, previše usana iskrivljenih u grču, previše praznih čaša i ružom uprljanih čikova u pepeljarama, previše, previše.....
 
8:25
Monolozi su više dramska forma nego forma za romane, ali to u slučaju Sajkove Ivane, koja je prvenstveno dramski pisac, ne smeta, nego, pače, pojačava njezinu lirsku crtu koja između bombardiranje, pijančevanja i preživljavanja postaje cinična autocesta po kojoj on vozi brzinom osjetno većom od dozvoljene. Zvučim k'o neki kritičar, uf te jebo!
 
08:30
Vrijeme je za kraj.
Na kraju je romana zanimljiv dodatak, novinska kronologija događaja vezanih uz 'Oluju' i nakon nje. Bez komentara, bez podcrtanih dijelova, bez podebljanih riječi.
Vrijeme je da se krene.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr

 

Možda će vas zanimati
Preporuke
28.03.2017.

Odiseja siromašnog Rumunja

Roman 'Prosjak i zec' finskog pisca Tuomasa Kyröa je topla priča prepuna šarmantnih detalja i nimalo ljigave sentimentalnosti.

Piše: Zvjezdana Balić

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu