Zec: Bez motike nema erotike

A taj dio ljudske populacije čine umalo svi muškarci i zamalo sve žene. Onaj mali dio koji nije opsjednut seksom, opsjednut je pronalaženjem razloga zašto su svi ostali opsjednuti seksom. To su tzv. znanstvenici i bez njih bi život kakav poznajemo davno svršio.

Opsjednutost seksom ima jednu dobru stranu, ako ne i dvije. Ne diskriminira spolove. Oba. Opsjednutost je, razumije se, prejaka riječ koju sam upotrijebio samo da vas zainteresiram za ostatak teksta. Jer ako su i opsjednutost i seks u istoj rečenici, tko bi odolio da ne pročita tekst do kraja tražeći sočne detalje. Tako da ću ih i dalje koristiti s istom namjerom.

Kako su opsjednutosti jako dobre za ignoriranje stvarnosti, odlične za intenziviranje emocija i savršene za narušavanje psihičke ravnoteže, tako je opsjednutost seksom postala važna komponenta pisanja romana te prerađivanja tih istih romana u scenarije za filmove.

Kad bi me sad neka zgodna djevojka u kožnim hlačama, punih usana i crne kose svezane u rep senzualnim glasom upitala koji je prvi erotski roman koji sam u životu pročitao, odgovorio bih joj kao iz topa, Vane Marinković i Ljubav bez naslova. Samo što, dodao bih, nisam siguran da je to erotski roman. Sigurno je da ima erotskih scena, da se spominju reproduktivni romani, da su se meni kao petnaestgodišnjaku kod čitanja tih nekih scena ti reproduktivni organi i povećavali i ukrućivali, no to sve taj roman ne čini erotskim jer mi se to isto povećavanje i ukrućivanje događalo i ako su mi se spomenuti reproorgani duže vrijeme trljali o hlače, bez da je ijedna osoba suprotnog spola bila igdje u blizini.

Taj mi je roman, što je zanimljivo, ostao od starije sestre (dok smo još oboje živjeli kod roditelja) i to čudnim stjecajem okolnosti. Čudni stjecaj okolnosti predstavljala je košuljica za karticu zalijepljena na korice koja je upućivala da je knjiga otuđena iz knjižnice. Bez obzira na moj izraženi moral, tu sam činjenicu uspješno ignorirao.

Nakon što smo ovo apsolvirali, preskočit ćemo sljedećih 15 godina mog života, desetke brojeva časopisa 'Erotika' u kojem je obavezno bila bar jedna priča o pohotnoj domaćici i obdarenom vodoinstalateru, romane Suzane Rog, Henryja Millera i Erice Jong i fokusirati se na sadašnjost. Makar bi Suzanu Rog s obzirom da je ona ipak Zvonimir bilo lakše zaobići nego preskočiti.

Dakle, prije nekoliko dana moja se žena vratila iz knjižnice sa naramkom knjiga. Kako je trava u tuđem dvorištu uvijek zelenija, tako sam ja odmah zavitlao u zid tog jednog Mađara kojeg čitam već danima i još uvijek smo obojica na Rusima u Budimpešti 1945. godine, i uzeo jednu od njezinih knjiga, knjigu Badem koju je napisala žena (valjda)  koja se potpisuje sa Nedžma (u prijevodu zvijezda).

Autorica knjige ostala je anonimna (navodno ima četrdesetak godina i živi negdje u Maroku te ne može otkriti svoj indentitet jer bi je kamenovali ili nešto još gore), a roman je priča o Badri, djevojci koju sa sedamnaest godina roditelji udaju za lokalnog moćnika kojem je jedini cilj u životu, pa makar i seksom, dobiti djecu. Mušku. Kako Badra nikako da zatrudni (a ona mu je već treća žena), ovaj odustane od bilo kakvih kontakata. Kasnije Badra uz pomoć svoje sestre bježi u grad, Tanger, i tamo stanuje kod svoje tete Selme. Teta Selma je kuharica koja kuhanjem zarađuje za život, a u slobodno je vrijeme vrlo iskusna i pametna žena. Tamo Badra, na jednoj od zabava na kojoj teta kuha, upoznaje Drisa, svjetski poznatog kardiologa, s kojim započinje vezu. Kako je on stariji i iskusniji i još dobro obdaren i seksualno nezasitan, Badra preko njega upoznaje svijet seksualnih užitaka. Ponovo i ponovo. Kao što i naslov kaže, bez motike nema erotike.

Sve te seksualne eskapade prekidane su Badrinim reminiscencijama na djetinjstvo i život u rodnom selu, te podređenoj ulozi žene u muslimanskom društvu. Tu su i priče o tinejdžerskom lezbijskom seksu koji je sasvim normalna stvar i koji je svaka tinejdžerka muslimanka valjda isprobala i o Drisovoj baki koja je polizala sve mlade žene koje je poznavala. Hmmmm. Čini se da je društvo u kojem djevojci prstom provjeravaju nevinost i u kojem je vlastiti brat ima pravo ubiti jer mu je nanijela sramotu pobjegavši od muže, ustvari vrlo seksualno liberalno.

Veza s Drisom napokon se prekida nakon deset godina, stotine isprobanih poza, tisuće svršavanja, isprobavanja seksa u četvero s lezbijskim parom i Drisovog priznanja da je isprobao homoseksualni seks. Kako mu ona to ne može oprostiti, a on joj sa svoje strane ne želi dopustiti seks sa drugim muškarcima (sa ženama nije problem) svatko od njih ode na svoju stranu. On joj je pritom riješio stambeno pitanje tako da se ona ne mora zajebavati sa POS-om. Badra se nakon toga upušta u kratke veze sa stotinama muškaraca, isprobava droge i alkohol i živi život punom vaginom. 

Knjiga ne bi bila toliko zanimljiva da ju nije napisala muslimanka, isto kao što i Stotinu poteza četkom ne bi bila da je nije napisala maloljetnica, a ni knjiga o seksu u komunističkoj Kini da je nije napisala mlada stanovnica Šangaja.   

Nakon čitanja te knjige u Google sam upisao 'hrvatski erotski roman'. I onda, dva bljeska spoznaje. Prvi bljesak vezan je uz bombastični naslov jednog članka, 'Roman od kojeg strepi hrvatska elita'. Radi se o romanu Lijepi i prokleti Damira Radića koji mu navodno nitko nije htio izdati ili zbog prizora eksplicitnog seksa ili zbog kritike književnih moćnika. Već sam naslov romana (sličan onoj američkoj sapunici) pokazuje da se radi o ozbiljnom djelu. Radnja se, naime, vrti oko dvije stvari, ljubavnog četverokuta zagrebačke građanske obitelji (muž, žena i muž s oba ženina roditelja i tko zna još kime) te obračunavanja s književnim krugovima i FAK-ovcima. Odlomak iz kojeg sami možete procijeniti vrijednost knjige (ja ne mogu, nisam je čitao) slijedi. Roman je izdan ove godine.

Ivor: Uvijek iznova raspametim se pored tebe. Nevjerojatna si.
Lucija: Mmmm, ni ti nisi loš.
Ivor: Pružaš mi neiscrpan užitak.
Lucija: I crpim plemenitu bjelančevinu iz tebe. Uživam kako ti se svaki put tako lako i potpuno diže na mene.
Ivor: Nema muškarca kojem se ne bi dignuo na takvu rasnu pičku.
Lucija: Ima, ima. Nemoj zaboraviti pederčine kojima bi se ekspresno digao na tvoju sočnu guzu, a na mene nikada.
Ivor: Dignuo bi se i njima, samo da im uzmeš kurac u usta i počneš obrađivati kako znaš.
Lucija: To se ne računa. I tebi bi se dignuo da ti ga kakav peder stavi u usta i počne pušiti.
Ivor: Vjerojatno. To je prirodno.
Lucija: Na neki način da. Ali pederluk meni nije prirodan ni najmanje.
Ivor: Pederima je prirodan.
Lucija: Jebeš njih.

Plemenitu bjelančevinu?! Plemenitu bjelančevinu!?

I drugi bljesak, otkrio sam Milka Valenta. Znam, znam, kakva sam ja to seljačina koja nikad nije čula za Milka Valenta. Pa evo, nisam. Ja sam ipak najobičniji komercijalista koji prodaje ovo ili ono. Milka Valenta možete pronaći na www.elektronickeknjige.com isto kao i Damira Radića. A evo i njegovog odlomka iz romana Al-Gubbah.

"začas smo bili mokri do gležnjeva, do poda. ispod nas napravila se mala lokvica lako zapaljivog safta. potmulo i sporo, drhtavo i nježno izmanipuliram kurac u Alkinu vaginoteku sve do ušća rodnice-plodnice. bila je puna suosjećanja. obuhvati mi rukama struk, ja njoj punašnu guzicu: uznemireni čvrsti puding mladosti. mirni mali naoko suzdržani pokreti. znate, onaj tip bombon-pičića koji šljaka opako konspirativno stežući u ritmu simpatične mišiće tobolca. da, ali svršavanje nije mogla prikriti. nabila se indiskretno na kurac i prste pune noktiju zarila mi u bubrege. bol, užitak i sperma navirali su iz mene u kompi. gotovo sam se onesvijestio dok su bolne srebrne zvjezdice mahnitale u crvenom mraku. jebote, super! 'srebrnu palicu' od tada sam nazivao 'zvjezdani bubreg'."

E, to ja zovem odlomkom.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr