Zec: Ako je Buddha u supermarketu, gdje kupuje Isus?

Ja živim hrvatski san. Nakon faksa zaposlio sam se kao komercijalist i trenutno mi je plaća prava hrvatska (mislim da oni s velikom lovom ne čitaju tekstove na ovom portalu nego u najboljem slučaju etikete na obleki, "Ej stara, danas sam pročitao Lacostu, kako je hercig!"). U svakom slučaju plaća mi je nedovoljno velika. Visoka. Duga. Kako god.

Nakon što smo (dražesna mi družica i ja) kupili prvi stan na kredit, kupili smo i drugi, veći stan na kredit, s time da smo s prvim kreditom prebili drugi, a plan mi je da preskočimo treći i četvrti i pređemo ravno na peti jubilarni kredit kojim ćemo isprebijati i postojeće kredite i pokojeg kreditnog referenta.

Vozim dvanaest godina starog škodilaka koji hrđa na svim meni vidljivim površinama i svako mu malo veselo pregore svi kablovi.

Oženjen sam i imam dvoje djece. Sumnjam da su moja, ali žena tvrdi da su njezina, a ja nek si uzmem pivo iz frižidera. Drugo dijete, sina, dobili smo prije dva tjedna, a kćer prije četiri i pol godine.

Taj jedan sin, taj djelić hrvatskog sna, kojeg ćemo za potrebe mojih tekstova nazvati Kestenko, te njegova potreba za sisanjem zaslužna je što ona, moja dražesna družica, noćima ne spava i čita knjige. Kako sam zadnji put iz knjižnice uzeo Buddhu u supermarketu Daria Rukavine, tako ga je ona i pročitala. Onda je uslijedio ovaj razgovor. DD = dražesna družica.

DD: Pročitala sam Buddhu u supermarketu.
JA: Super. I kakav ti se čini ?
DD: Nije loš, nije loš. Ima neke odlične priče i neke ne tako odlične.
JA: Pa je, čuj, baš je tak.
DD: Ona o Pevecu, ona naslovna je odlična. Dobro sam se nasmijala. Ustvari, na više mjesta sam se dobro nasmijala.
JA: Aha, aha.
DD: Odlična mi je i ona o Jergoviću.
JA: Je, o Jergoviću, ta je dobra, pa da.
DD: Pročitala sam gotovo čitavu knjigu u jednoj noći, kad je Kestenko sisao. Kakva se tebi čini ?
JA: Nije loša. Meni se najviše dopadaju one u kojima iznosi vlastita iskustva na bušotinama i terenu. Podravina kao Macondo, a bušotine svijetle u noći. Neke priče mirišu na blog, a neke imaju namjeru biti prave, ozbiljne priče. Na primjer, odlična mi je 'Godine u kojima smo zakapali lonce pod lijeske'. Nego, kakav je to bijeli trag po koricama?
DD: Ma, to je moje mlijeko. I super su naslovi, jelda?
JA: Da, da, ali čuj, ako Buddha kupuje u supermarketu, gdje onda kupuje Isus?
DD: Pa valjda isto tamo. Nema baš izbora, ako želi proći povoljno.
JA: A ako se sretnu?
DD: Ma kaj bi se sreli, kaj ti je!? Isus se obično kreće oko ribljih delikatesa i mota se oko vina, a Buddha meditira na rižama i tjesteninama i na bezalkoholnim napitcima. Mogu se sresti jedino na blagajni.
JA: I kaj misliš, tko bu bil jači?
DD: Pa neće se valjda Isus i Buddha tući!? U supermarketu!?
JA: Pusti priče, kad su oni u pitanju sve je moguće. Ja se kladim na Isusa. Taj je puno hodao pješke i kad te on opizdi nogom, eeeeeeej!
DD: Jesi ti kaj pio ??
JA:  Pijan sam od ljubavi, draga.

.............

Tako je Buddha u supermarketu obilježio jedan dan naših života.