Zec: Ahilova peta

Kad bih se ja tako zvao i sam bih uzeo pseudonim ili dva ili se odselio negdje gdje bi mi se svi obraćali sa 'ej ti!'. U Akuninovom slučaju ništa nije jednostavno - niti ima izgovorljivo ime, niti se bavi jednim poslom, niti mu je pseudonim jednoznačan. Akunin je japanska riječ za osobu koja sama kroji svoja pravila.

S druge strane, Akuninov pseudonim aludira na Mihaila Aleksandroviča Bakunjina, ruskog anarhista (blink) i na Akutu,  ime na koje se odazivala velika ruska pjesnikinja Ana Ahmatova (plink). Sad si vi odaberite značenje koje vam najviše odgovara i onda si njime možete.... što vam već odgovara.

Meni je pod ruku, ili bolje rečeno u ruku, došao njegov roman Ahilova smrt, četvrti u nizu kriminalističkih romana o Erastu Petroviču Fandorinu, mladiću fantastično privlačne vanjštine i izuzetno oštrog i analitičkog uma. I svakako, čvrstih moralnih nazora. Taj mladić, u već rečenom četvrtom nastavku više nije činovnik četrnaestog razreda već je napredovao do titule koleškog asesora (i sve to u romanima koje ja nisam pročitao).

Iz meni nepoznatog razloga mladić se iz Japana vraća u Moskvu, prijavi se u hotel i bum-tras-puf-pant, odmah kao ćorava kokoš naleti na ubojstvo. I to ne bilo kakvo ubojstvo, već ubojstvo generala Soboleva, velikog ruskog junaka kojeg od milja zovu, a kako drugačije nego Ahil. Njegova su 'peta' žene, osobito vitke plavuše. On i umire u postelji jedne takve, pjevačice-noćne dame Wande. Meni odmah na pamet padne Ljubo Ćesić zvani Rojs i izazove nešto poput alergijske reakcije koja se manifestira tucetom psovki u kojima pojedinačno i grupno spominjem građevinske strojeve.

No, vratimo se mi na Akuninovog junaka, Fandorina. Ustvari, zašto bi se vraćali na njega? O njemu smo rekli sve što je trebalo osim što još i barata raznim japanskim vještinama poput korištenja šurikena i nunčaka i meditiranja i da je seksualno pasivan. Aseksualni nindža Fandorin stekao je više od jednog obožavatelja među svojim čitaocima koji su odmah zamišljali sebe u njegovoj ulozi i time od Akunina stvorili svjetski poznatog pisca.

Zanimljivija osobnost u tom romanu je plaćeni ubojica Achimas, o kojem Akunin piše roman u romanu. U njemu opisuje Achimasovu povijest, od ubojstva njegovih roditelja kad je bio dječak, njegove osvete i školovanja do građenja karijere plaćenog ubojice i opisa najzanimljivijih poslova. Achimas, koji nigdje ne pokazuje ni trunku kajanja, ali niti uživanja u tim poslovima predstavlja savršenog antijunaka. Osobito kad na kraju ispadne da čak i savršeni stroj za ubijanje kao što je on ima 'petu', te da je i njegova 'peta' ljubav, odnosno ista ona pjevačica Wanda.

Achimas je u svakom pogledu zanimljiviji od Fandorina. Nije moralni čistunac, niti je seksualno pasivan. Au contraire, mon ami, od morala poznaje samo vlastitu korist te svoje usluge papreno naplaćuje. Žene obožava, ali preferira vrhunsku plaćenu radnu snagu. Time postaje strašno blizak suvremenim idolima puka, nogometašima koji bezobzirno mijenjaju i klubove i žene i zarađuju basnoslovne svote. I također preferiraju vrhunsku plaćenu radnu snagu kad je god moguće. Achimas je i izuzetno inteligentan, što mu je dodatni plus i čime potencijalno postaje idealni junak nekakvog noir-filma u kojem bi na kraju svi plakali zato što je umro (ups, otkrio sam vam kraj romana) i zaboravili da postoji dobri momak Fandorin za kojeg su trebali navijati. Da ne zaboravim, Paul Verhoeven je već otkupio prava za ekranizaciju.

Nakon ovoga moram pročitati i prva tri nastavka, ako ništa drugo da saznam kako se postaje koleški asesor i da zamišljam sebe u glavnoj ulozi Verhoevenovog filma.

Zec the toilet manager
zeconfire@net.hr