Nezaboravno ljeto

-Mama, jesi li se spremila? - viknula je Maja iz svoje sobe dok je pred ogledalom češljala svoju dugu kosu boje meda. Za razliku od svojih vršnjaka, nije imala problema s prištićima i imala je čisto bijelo srcoliko lice na kojem su se isticale velike plave oči iznad kojih su se nalazila dva tanka luka obrva. Usne boje jagode su uvijek bile nasmiješene i otkrivale su dva reda bijelih zuba.
Na nosu je imala nekoliko pjegica koje su bile gotovo nevidljive.
Bila je zgodna. Završila je 1. razred jezične gimnazije i veselila se početku ljeta.
-Moram se još obuti. - odgovorila joj je mama iz sobe do njezine.
-Hajde, požuri ili ćemo zakasniti na aerodrom.
-Ma nećemo. Zrakoplov dolazi tek u pola 1. Imamo još sat vremena.
-Znam, ali je bolje da krenemo ranije.
-Spremna sam, a ti? - mama je stajala na vratima. Bila je zgodna žena koja je danas obukla bijelu košulju kratkih rukava i tamnocrvenu suknju, a na nogama je imala crne salonke. Kosu je bojala u crno.
-I ja sam spremna, možemo krenuti. — Stavila je sjajilo na
svoje pune usne i bacila zadnji pogled u ogledalo prije nego što je
izašla iz sobe...