Kraljevske suze

Baš kao i svaka prava princeza bila je vrlo, vrlo posebna i vrlo, vrlo osjetljiva. Osim što je bila izuzetno lijepa i pametna, imala je i neobičan dar za plakanje. "Buuu-aaa! Buuaaa!" dva puta bi zajaukala i već bi se kupala u vlastitim suzama. Naime, kada bi Pekmeza plakala, iz njezinih očiju tekle su tako goleme suze da bi ih već nekoliko bilo dovoljno za pravo pravcato jezero. I dok bi svaki drugi nilski konj bio ponosan na takve stvari i sretan što se u jezerce svojih suza može odmah bućnuti, Pekmeza je u takvoj prilici bila samo još jadnija i nesretnija.

Za razliku od ostalih nilskih konja koji su kupanje obožavali, Princeza Ingresa nikakvo bućkanje nije podnosila. Od malena je glasno protestirala protiv namakanja, pa makar i malenog repa s čuperkom na vrhu.

Zbog toga su njezini kraljevski roditelji, dvorske dame, dvorani i sva ostala dvorska svita uvijek morali biti na oprezu. Važno je bilo sačuvati princezu od bilo kakva povoda za plakanje. No ako bi do toga kojim slučajem ipak došlo, nakon što bi shvatila da stoji u jezeru vlastitih suza, Pekmeza bi odmah iz sve snage još jače zatulila.