E, baš mi se pjeva!

Kad krenete na putovanje ovom knjigom, stići ćete do otočića koji leži daleko, na pučini. Obrubljen plavetnilom mora i neba dom je jednom gušteru, galebu i njihovu prijatelju dupinu. Neobična trojka toplih srca spasit će, u mjesečinom obasjanoj noći, četvrtu životinju: u more bačenog, nemilosrdno odbačenog mačića. Trud koji će životinje uložiti da mu spase život, a zatim da izgrade harmonične obiteljske odnose, bit će ugrožen onog dana kad na otočić, s neba, pijavicom donesen, padne Čovjek. Jer Čovjek, da bi spasio sebe, spreman je na sve.

Ovaj kratki roman autorice Lade Martinac Kralj poziv je riječi na jedrenje uzbudljivom fabulom, opisima prirode, duhovitim dijalozima, slojevitim odnosima, osebujnim karakterima. E, baš mi se pjeva! nudi i potragu za odgovorima na pitanja čije smo važnosti postali duboko svjesni u današnjem, suvremenom trenutku: na pitanja o uvažavanju različitosti, odnosa prema prirodi, suosjećajnosti i obitelji.

'''E, baš mi se pjeva!' – tako bih mogla reći i ja nakon pročitane knjige, ja, koja dugo, dugo drugujem s knjigama. (...) Oduševila me kompozicija knjige: moderna, napeta, zagonetna. Naslovi poglavlja zrače optimizmom, Kako je lijepo raditi ništa! Tema ili bolje rečeno tematika, suvremena je, svakodnevna, ekološka i mnogo šira. Jednostavno štivo koje ti ne dopušta da odustaješ, koje te tjera da 'uskočiš' u sva događanja, da strepiš, da se raduješ, da se oduševljavaš.''
(Nada Žilić, prof. hrvatskog jezika i književnosti)

''Zanimljiv mi je bio i stil pisanja, to jest kako je autorica predočila slike koje sam u svojoj glavi lako mogla uprizoriti. Moram priznati da mi se ideja o ostanku mladog mačka uz svoju neobičnu obitelj na otoku činila daleko boljom i zanimljivijom nego da su ga prihvatili ljudi. Ovako se priča može nastaviti s još pokojom uzbudljivom pustolovinom ove životinjske družine. Preporučila bih ovaj roman svima, i malima i onima malo većima.''
(Meri Matjačić, učenica, 6. razred)

''Malo sam se smijala, pa sam malo plakala, pa sam se na to još i malo bojala. Ova bi se priča mogla pretočiti u ljudski svijet, ali to bi već bilo malo teže. Zamislite troje ljudi. Svi različiti. Različita boja kože, različita visina, različita razmišljanja. Mislite li da bi se njih troje okupili da spase nekog četvrtog, a taj četvrti je opet drugačiji od njih? Ako netko takav postoji, ja mu odajem priznanje.''
(Klara Kolac, učenica, 8. razred)

''Roman doista otvara mnogo razina, za različite dobne skupine. Primjeren jednom desetogodišnjaku, trinaestogodišnjaku, pedesetogodišnjaku, sedamdesetogodišnjaku... Osim zanimljive fabule koja poziva na čitanje, tema prijateljstva, ljubavi, roditeljstva, različitosti, uvažavanja, samoće, odgovornosti, odanosti, ekologije... u potpunosti čitatelja stavlja u središte stvari. Književnost je ovdje u službi aktualizacije, u službi učiteljice, ali i sugovornice. (...) Roman je i pravo jezično bogatstvo za rad s učenicima.''
(Julijana Levak, prof. hrvatskog jezika i književnosti)