Život kao igra

igrajući se s njima, izmišljajući priče prije spavanja, podržavajući, usmjeravajući, pomažući im da odrastu i nađu svoje mjesto pod suncem. Svako od njih u nekoj mi je fazi života postavilo pitanje na koje nisam znao odgovoriti: Zašto živimo? Koji je smisao našeg postojanja?

Mogao sam ih tješiti religijskim idejama, citirati filozofe, nabacivati fraze uličnih mudraca. No ja sam agnostik, filozofiju smatram nerazumljivim tumačenjem nerješivih problema i ne vjerujem onima koji misle da sve znaju. Najbolje što sam mogao bilo je prepričati im crtani film u kojem profesor Baltazar, želeći pomoći mladom sugrađaninu, iz svojeg čarobnog automata 'iscijedi' knjigu njegova životnog uspjeha.

Kad ovaj otvori knjigu, začuđeno je pogleda i reče Baltazaru: Ali stranice su potpuno prazne. Tako je, odgovori pametni profesor, knjigu svojeg životnog uspjeha svatko mora ispisati sam.

Eto, to je smisao života, ispisati svoju knjigu uspjeha koju ćeš s radošću čitati kad ostariš. No kad bih tako odgovorio svojoj djeci, slijedilo bi novo pitanje: Što je to uspjeh? Kad možeš reći da si uspio životu?

Ovo je moj zakašnjeli odgovor. Sadrži niz 'mentalnih modela' koje sam prikupio, osmislio, isprobao i koristio kroz vlastitu poslovnu i životnu praksu kao profesor menadžmenta u Hrvatskoj, SAD-u, Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Kini, kao ministar u hrvatskoj vladi, direktor konzultantske kuće, član nadzornog odbora regionalne tvrtke, nestranački predsjednik parlamenta hrvatskog glavnog grada, kao otac, muž i prijatelj, autor pedesetak stručnih knjiga, romana, zbirke poezije i knjige političkih eseja. Također kao osoba koja misli da je zapravo najbolja kad uzme u ruke gitaru, zatvori se u vikendicu i na višekanalnom digitalnom studiju snima svoju glazbu. Konačno, kao onaj koji je bio sretan i nesretan, uspješan i neuspješan, koji je pobjeđivao i bivao poražen, koji je dugo tražio način na koji je vrijedno, ugodno i djelotvorno živjeti."