Susreti i razgovori: Primjeri dobre kulturne prakse

Sudeći po toj poslovici čini se da hrvatska kultura jest vrijedna, ali hrvatska kulturna politika nije osobito jaka, jer naši političari i birokrati iz kulturnih institucija teško podnose britku artikulaciju Bosiljke Perić Kempf, vjerojatno najpoznatije hrvatske glazbene kritičarke. Autorica hvaljene knjige polemika i eseja Lice i naličje, dugogodišnja radijska i novinska novinarka, iznimno samosvojna i nepotkupljiva kulturna kritičarka i esejistkinja, u ovoj knjizi razgovara s vrhunskim europskim – dakle i hrvatskim – umjetnicima i kulturnim menadžerima. Govoreći o svojem radu, uspjesima i neuspjesima, o suradnicima i o iskustvima s hrvatskom kulturnom politikom, čujemo (ako želimo čuti) kako zapravo svi govore o istome: o načelima dobre kulturne prakse, o tome kako se osrednji boje izvrsnih, o problemu kadroviranja nekompetentnih, ali podobnih ignoranata među upraviteljima kulturnih i medijskih kuća što u Hrvatskoj već gotovo postaje standardom. Osobito je vrijedno što je odabir sugovornika koncipiran isključivo prema kriteriju kvalitete; kulturni praktičari europske ili svjetske razine razmišljaju posve sukladno, bez obzira na etničku ili zemljopisnu pripadnost.

'Intervju  kao učilište', kaže Ivo Malec u predgovoru i ta metafora sjajno sažima osnovnu kvalitetu ovih razgovora: sugovornici uvijek imaju vremena artikulirati i razviti misao, diskretna i inteligentna pitanja uvijek dopuštaju da nas odgovor opčini intelektualnim nabojem i iskričavom kreativnošću. Tragedija hrvatskih medija upravo je u tome što zbog opsjednutosti profitabilnom plitkošću više niti jedan od njih ne dopušta pametnom razgovoru da odgaja – i uči – slušatelje, gledatelje i čitatelje.   

Poznato je kako dobar intervju može biti odlično štivo; ali osim zbog ljepote misli, bogatstva informacija i podataka o suvremenoj hrvatskoj kulturnoj proizvodnji i njezinome mjestu na kulturnoj karti svijeta, ova knjiga nedvojbeno će odjeknuti i kao najbolji mogući oblik protesta protiv kresanja medijskog prostora za kulturu i znanost, za jedine prave pokazatelje vrijednosti jednog naroda.