Razgovori s dr. Antom Ciligom

nažalost, završila u drugom planu, hrvatski revolucionar i povjesničar Ante Ciliga iznosi svoje viđenje nekih od najvažnijih događaja novije hrvatske povijesti.

Kao autentičan svjedok povijesti (jedan od osnivača KP Hrvatske, aktivni sudionik Kominterne, koji je za vrijeme Staljinovih čistki služio kaznu u sibirskim logorima, a kasnije, kao komunist, i u ustaškom konclogoru u Jasenovcu, da bi 1943. godine pristao na suradnju s ustašama i 1945. godine otišao u emigraciju), Ante Ciliga vrlo otvoreno i pronicljivo, iznoseći ponekad i pomalo kontroverzne podatke, progovara 'o mnogim relacijama kojima se i danas službeno iščuđavamo'; o svojim počecima u hrvatskoj i jugoslavenskoj Komunističkoj partiji, frakcijskim borbama unutar KPJ, neslaganju hrvatskih i srpskih komunista u pogledu tzv. nacionalnog pitanja, razočarenju koje je doživio došavši u Rusiju i Staljinovim čistkama te zašto se u sukobu između Staljina i Trockog priklonio Trockom, kao i o svom zatočeništvu u Sibiru.

Hrvatski novinar Tihomir Dujmović rođen je u Ogulinu 1963. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a novinarstvom se počinje baviti u drugoj polovici 80-ih; najprije u Poletu, a zatim u Studentskom listu i na Radiju 1O1. Na prvoj hrvatskoj nezavisnoj televiziji, OTV-u, bio je 1989. godine autor emisija u kojima su prvi put prikazivane hrvatske političke stranke te u kojima su dr. Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Ivan Zvonimir Čičak i braća Marko i Vladimir Veselica po prvi put nakon dugih godina šutnje mogli nastupiti na nekoj televiziji.
Od tada do danas Dujmović je surađivao u Globusu, Nedjeljnoj Dalmaciji, Slobodnoj Dalmaciji, Glasu Slavonije, na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Objavio je dvije knjige kolumni Vrijeme apsurda (2001.) i Apsurdna vremena (2004.) te knjigu Razgovori s dr. Antom Ciligom (1991.), koja ovom prilikom izlazi u svom drugom izdanju.

Ciliga otvoreno progovara i zašto je nakon Jasenovca prihvatio suradnju s ustašama, kako i zašto se aktivirao u ustaškom pokretu te tko po njemu stoji iza urote Lorković-Vokić i tko ih je likvidirao. Ciliga opisuje i svoje kasnije djelovanje unutar hrvatske emigracije, pri čemu daje vrlo zanimljivu analizu svojih susreta s Mačekom u Parizu.
Ante Ciliga se u ovoj knjizi javlja i kao jedan od prvih autentičnih glasnogovornika 'prave istine o Titu', opisujući Titov uspon od običnog sindikalista preko mjesta tajnika zagrebačke Partije – za koje ga je 1928. godine predložio Andrija Hebrang – do vođe KPJ 1937. godine, s posebnim naglaskom na odnos Tita i Staljina. Uza sve to, Ciliga pokušava objasniti što je po njemu bilo odlučujuće za Titov uspjeh u Drugom svjetskom ratu.