Nova europska drama ili velika obmana 2

ili in-yer-face (drame koja udara u lice) ova knjiga zagovara kazalište koje voli, dramsko kazalište. Knjiga je vapaj za kazalište gdje postoji damski pisac koji nam priča razumljivu, zanimljiviju i napetu priču (a ne niz nepovezanih fragmenata koji nam ništa ne govore pod izlikom suvremenog umjetničkog izraza), koji nam opisuje likove koje možemo prepoznati i s kojima možemo suosjećati (a ne neprepoznatljivi, prazni likovi pod izgovorom da je život takav), kazalište koje u nama budi pozitivnu emociju i mogućnost katarze (a ne dokidanje pozitivne emocije pod izlikom da je to kič i zaostalo), kazalište koje afirmira ljudske vrijednosti (a ne razara sve temeljne ljudske vrijednosti pod izlikom umjetničke istine).

Zvuči poznato? Naravno, to je i Aristotel tražio. Zvuči zaostalo i konzervativno? Istina, već se toliko vremena govori da su ti vapaji konzervativni da smo se ušutkali. Međutim, na tome temelju kazalište je preživjelo od Aristotela do danas. Dakle, dva i pol tisućljeća, pa nam očito nešto znači.