Nitko odavde ne izlazi živ

Jim Morrison je bio čovjek koji nije htio ni mogao pristajati na kompromise, čovjek koji ih je odbijao, bilo u vezi sa samim sobom ili sa svojom umjetnošću. A u tome leži njegova nevinost i čistoća – njegov istodobni blagoslov i prokletstvo. Ići do kraja ili umrijeti pokušavajući. Sve ili ništa. Ekstatični rizik. Nije htio stvarati konfekcijsku robu ni spuštati cijenu onoga što je pisao, nije mogao glumiti očajanje ni simulirati ekstazu.

Nije želio tek zabavljati ili “odrađivati; bio je blistav i očajan, motiviran stalnom potrebom za iskušavanjem granica stvarnosti“, propitivanjem svetog, istraživanjem profanog. A zbog toga je bio lud… lud za stvaralaštvom, lud za autentičnošću. No zbog istih je osobina postao labilan, opasan i sukobljen sa samim sobom. Tražio je utjehu i olakšanje u istim onim elementima koji su ga isprva nadahnjivali i pomagali mu u stvaranju: opijatima.

U pjesmama Jima Morrisona zrcali se utjecaj Williama Blakea, Charlesa Baudelairea, Arthura Rimbauda i Friedricha Nietzschea. Zapamćen po teatralnim, dionizijskim, provokativnim pa i opscenim scenskim nastupima − na pozornici je nerijetko bilo više policajaca nego članova benda − Morrison je inspiraciju tražio i u djelu francuskog dramatičara Antonina Artauda i u šamanizmu američkih Indijanaca. Istinski zainteresiran za mitologiju, misticizam i simbolizam, iščitavao je Frazerovu Zlatnu granu, a ime grupe The Doors čiji je pjevač bio nastalo je prema nazivu eseja Aldousa Huxleya, Vrata percepcije.

Nastojeći i sâm proći kroz njih, nije se libio konzumirati goleme količine alkohola i halucinogenih droga, tako da je naposljetku u tome i uspio: na “drugu stranu“ probio se kao dvadesetsedmogodišnjak (The gate is straight / Deep and wide / Break on through to the other side…). Pokopan je u Parizu, na groblju Pere-Lachaise, a društvo mu čine Marcel Proust, Frederic Chopin, Oscar Wilde, Édith Piaf… Kultna biografija Jerryja Hopkinsa i Daniela Sugermana, Nitko odavde ne izlazi živ, pisana u duhu epohe, bez dlake na jeziku, nezaobilazno je štivo za sve štovatelje ovog istinskog velikana rock glazbe.

Jerry Hopkins autor je 36 knjiga. Nitko odavde ne izlazi živ, Morrisonova biografija s liste bestselera New York Timesa, i Elvis: The Biography bile su prve knjige napisane o ta dva glazbenika, i zajedno su prodane u više od šest milijuna primjeraka. Osim toga, Morrisonova biografija bila je glavni izvor za film Olivera Stonea, The Doors. Ostale osobe čije je biografije Hopkins napisao uključuju Jimija Hendrixa, Davida Bowieja, Yoko Ono, Raquel Welch i Dona Hoa. Bio je dvadeset godina dopisnik i urednik časopisa Rolling Stone, pisac i producent za Mikea Wallacea, Stevea Allena i Morta Sahla, kao i za ABC Television i Universal Studios. Od 1993. godine živio je na Tajlandu, u stanu u Bangkoku i u kući na farmi blizu kambodžanske granice, gdje je uglavnom pisao o jugoistočnoj Aziji. Preminuo je 2018. godine.

Danny Sugerman rođen je u Los Angelesu 1954. godine. Gledao je Jima Morrisona i Doorse na koncertu 1967. godine i postao njihov stalni pratilac. Dobivši posao u uredu Doorsa u West Hollywoodu, počeo je odgovarati na pisma obožavatelja i uznapredovao do položaja mlađeg asistenta. Uvažavajući njegove spisateljske sposobnosti u tako ranoj dobi, Morrison je potaknuo mladića da piše o onome što mu se najviše sviđalo: glazbi. Sugerman je svoj prvi članak objavio kad je imao petnaest godina u časopisu Creem. S dvadeset četiri godine napisao je knjigu Nitko odavde ne izlazi živ koja se probila na prvo mjesto liste bestselera New York Timesa. Njegova druga knjiga, The Doors Illustrated History, službena “knjiga uspomena“ koju su Doorsi autorizirali, prodana je u više od pola milijuna primjeraka. Deset godina nakon objavljivanja knjige Nitko odavde ne izlazi živ objavljen je, uz velike pohvale, Sugermanov autobiografski roman Wonderland Avenue. Njegova sljedeća knjiga, Appetite for Destruction, kombinacija je biografije i eseja, temeljena na bendu Guns N' Roses. Preminuo je 2005. godine.