Ljubav za početnike: Ili zašto možemo voljeti samo u znakovima

ni još jedna dubokoumna teorijska rasprava koja vjeruje da posjeduje 'istinu' ljubavi. Riječ je o fragmentima koji bilježe pojedine znakove ljubavi, etape i ljubavne epizode, kojih može biti bezbroj i čije varijacije uvijek ovise o nečijem osobnom iskustvu.

Zašto toliko čekam na telefonski poziv? Zašto interpretiram svaki dodir, pogled ili SMS? Zašto me ta pjesma podsjeća na nas? Sve su to pitanja koja su dio 'jezika ljubavi', što na specifičan način oblikuju svijet zaljubljenosti koji nam je dobro poznat, a svejedno nedokučiv. Na tragu Rolanda Barthesa – uz filozofska promišljanja koja sežu od Platona do Nietzchea, preko Lacana do Freuda – autor polazi od temeljne teze da se ljubav može iščitati i kao semiološki (znakovni) fenomen, a u 15 poglavlja obrađeni su prepoznatljivi momenti ljubavnih odnosa: igre moći, sablasti bivših, prijevare i prekidi, dijeljenje i imenovanje, izolacija i sjećanje, krivnja i determinizam. Uz bogati teorijski aparat, primjere iz književnosti (Patnje mladog Werthera, opus Arthura Schniztlera, Kafke, itd.), ali i osobna iskustva, knjiga je prožeta i brojnim pimjerima iz filmskog univerzuma, od klasika poput Posljednjeg tanga u Parizu, Annie Hall, Kad je Harry sreo Sally, do novijih filmova poput Vječnog sjaja nepobjedivog uma, Neobičnog slučaja Benjamina Buttona i Žene kojoj sam čitao. Nakon pet političko-filozofskih knjiga, Horvat je napravio iskorak u svijet privatnog, potvrđujući da je ljubav često jednako bitna kao i politika.

Srećko Horvat (1983.) dosad je objavio pet knjiga: Protiv političke korektnosti, Od Kramera do Laibacha, i natrag (Biblioteka XX. vek, 2007.), Znakovi postmodernog grada (Jesenski i Turk, 2007.), Budućnost je ovdje. Svijet distopijskog filma (HFS, 2008.), Totalitarizam danas (Antibarbarus, 2008.) i Diskurs terorizma (AGM, 2008.). Član je uredništva časopisa Zarez, Tvrđa i Eurospki glasnik. Preveo je nekoliko knjiga s njemačkoga i engleskoga. Redovito objavljuje kolumne u Večernjem listu.