Karl Marx i politička ekonomija Moderne

li dakle u krizi Moderna, način događanja razvoja u posljednjih 500 ili 1000 godina? Zašto se vraćati klasičnim političkim znanostima da bismo to razumjeli? U čemu nam još mogu biti od pomoći Karl Marx, Adam Smith, Thomas Hobbes?

Što je Marx zapravo htio svojom kritikom klasične moderne političke ekonomije i klasičnih modernih političkih znanosti? Čega ima, a čega nema u njegovoj kultnoj knjizi Kapital? Stoljetno sljepilo interpreta skrivalo je Marxov "kapital općenito" i "konkurenciju mnoštva kapitala". Što radi roba u Kapitalu? Što je i kamo vodi način proizvodnje kapitala? Nisu li konkurencija na tržištu i njezina državna regulacija međusobno organski povezane? Nisu li ciklusi socijetalnih, državno-društvenih a ne samo privrednih konjunktura i kriza – još uvijek onaj ritam kojim se događa povijest? Je li moderna država-nacija doista prevladana u suvremenim globalizacijskim trendovima? Nisu li nacizam/fašizam i staljinizam/komunizam ostavili u sjeni najekspanzivniji i najtotalniji globalizirajući totalitarizam: totalitarizam mega-korporacija, napose financijskih? Ekspanzivna i demodernizirajuća svjetska i regionalna carstva u pokušaju: Njemački Reich, SSSR, SAD, a slično i Velika Srbija ili ideje Velike Hrvatske – moraju se na koncu suočiti s nerijetko vojnim, a redovito političkim i privrednim neuspjehom poput starijih kolonijalnih carstava.

Karl Marx i politička ekonomija Moderne pokazuje, zajedno s klasičnom političkom teorijom koju iznova rastvara za suvremena čitanja, da je suvremena politička znanost u krizi jer je pobjegla od tematiziranja velikih modernih i suvremenih problema. Iz krize se može obnoviti samo suočavanjem s najvećim aktualnim svjetskim izazovima: s političkim suverenitetom građana u državama-nacijama, s ekonomskom suverenošću vlasnika u korporacijama, s povratkom na međunarodno komplementarnu ulogu cjeline svijeta i država-nacija u globalnom svjetskom poretku, s egzistencijalno, ekološki i politički održivim svjetskim, nacionalnim, regionalnim i individualnim razvojem. I s političkom regulacijom koja ga može osloboditi.

S razvojem u kojemu nema suvišnih ljudi, suvišnih ideja i suvišnih zemalja, naroda i kultura. A to politička znanost može jedino ako samu sebe iznova shvati kao temeljnu među društvenim i ravnopravnu među društvenim i humanističkim znanostima, te znanostima uopće. Unutar sebe same, pak, kao u svakoj svojoj grani integralno utemeljenu u političkoj teoriji i usmjerenu na političko i javnopolitičko djelovanje. Njezin se konačni znanstveni uspjeh uvijek mjeri ne samo unutarnjom teorijskom konzistencijom nego i konkretnim doprinosima i rezultatima u pravedno održivom političkom, privrednom i društvenom razvoju. Iz još neiscrpljene baštine trendova klasične Moderne, "moderna normala" nam u aktualnoj krizi i analitički i projektivno ukazuje na dinamički koridor mogućih strategija uravnoteženog izlaska iz nje.

Uravnoteženi odnos političkoga i javno-političkoga djelovanja na prostoru između načela političkoga, građanskog i korporacijskog individualnoga, nacionalnog državno-društvenoga, te svjetskoga kao njihova prirodnoga prostora – u moderna je vremena uvijek davao najbolje rezultate. Aktualna neravnoteža u tom dinamičkom prostoru u ovoj je knjizi nazvana denormaliziranim Matrix-kapitalizmom u kojemu se još od njegovih početaka 1971. razvija matrica virtualnoga kapitala iz koje tek u krizi puca vidik na "pustinju realnoga".