Identitet, tekst, nacija

nego očitovanje nužnosti. 'Moj slučaj' na najljepši mogući način potvrđuje ovu konstataciju da se u našem svijetu ništa ne događa samo od sebe, preko noći. Tako i 'moj slučaj' ima svoju pretpovijest. A ta pretpovijest i više je nego jednostavna: između 1979. i 1991. godine marno sam predavao makedonsku književnost i kulturu studentima Pedagoškog/Filozofskog fakulteta u Osijeku (i nekim drugim studentima na nekim drugim fakultetima), otkrivao sam im uz povijest te književnosti i čitav niz traumatičnih mjesta političke povijesti makedonske nacije, sustavno pisao o makedonskim 'temama i dilemama', koje su prije publiciranja prošle seminarsku provjeru. Neke od tih interpretacija makedonskih 'tema i dilema' bile su u to vrijeme prilično heretične, pa je početkom devedesetih Nataša Avramovska, iznimno pažljiva čitateljica mojih tekstova, rezignirano zaključila da će korektnija recepcija 'mojih čitanja' makedonske književnosti morati pričekati neka 'sretnija' vremena.
I vjerojatno da nam se nisu dogodile 'lude' devedesete moje bavljenje makedonskom književnošću ne bi ni na koji način izlazilo iz uobičajenog akademskog okvira — država me plaća da čitam tuđe knjige/tekstove i da studentima tumačim to što sam pročitao! Taj prešutni trgovački aranžman između države i profesora nije predmnijevao i obvezu profesora da i piše o tome što čita i što na predavanjima i seminarima prenosi studentima.
(autor)