Evolucija slobode

oživljena vrsta provokativne formulacije i s analogijama jednako zabavnima koliko i izazovnima.

Evolucija slobode ne teži zamijeniti tradicionalno djelo o etici s nekom vrstom darvinijanskih alternativa, već smjestiti etiku na temelje koja ona uopće i zaslužuje: naturalističke, realističke, potencijalno ujedinjene vizije našeg mjesta u prirodi.

"Mijenjajući nadnaravnu dušu za naravnu – je li to poštena pogodba?" – pita se Dennett, tražeći uklanjanje karikatura darvinijanskog razmišljanja koje okužuje njegov filozofski pravac u ovoj zapaljivoj, genijalnoj, usudili bismo se reći i opasnoj knjizi. Nastavljajući tamo gdje je stao s knjigom Darwinova opasna ideja, Dennett se usmjerava na problem slobodne volje, nazivajući svoje gledište naturalističkim, sintezom filozofije i prirodnih znanosti; njegovi kritičari nazivaju ga determinističkim, redukcionističkim, bioproročkim i lamarkanističkim. Referirajući se na evolucijsku biologiju, neuroznanost, ekonomsku teoriju igre, filozofiju i mem Richarda Dawkinsa, Dennett tvrdi kako uistinu postoji nešto takvo kao što je slobodna volja, no ona nije preegzistencijalno obličje naše egzistencije, poput, primjerice, zakona gravitacije.

Dennett znanstvenoj karikaturi teži parirati preciznošću, empirizmom i filozofskim ishodima koji proistječu iz rigorozne logike. Ova knjiga obuhvaća svojevrstan sandučić za alat intelektualnih vježbi simpatizirajući kulturnu evoluciju, te ideju da su kultura, moralnost i sloboda jednako rezultat evolucije prirodnog odabira koliko naših tjelesnih i genetskih atributa. No, genetski determinizam, tvrdi autor, ne uključuje u sebi neminovnost, kao što bi to kritičari mogli tvrditi, niti isključuje dušu. Umjesto toga podupire ideale moralnosti i izbora, ilustrirajući razloge zašto te ideale treba njegovati i čuvati.