Četvrta knjiga Irine Aleksander, Zov plime, roman je koji je nastajao u Americi prvih godina Drugog svjetskog rata kao simbol rusko-američkog savezništva u borbi protiv fašizma.
Glavna junakinja je Galina Sedova, treća časnica na sovjetskom brodu Aleksandar Nevski, hrabra i sposobna žena. Jedan od izazova bilo je sudjelovanje u evakuaciji ranjenika iz velike baltičke luke, dok je plovidbom iz opkoljenog Lenjingrada preko Islanda i sjevernog Atlantika do New Yorka izazvala divljenje američke javnosti. Sedova je tada dospjela u medije i postala velika zvijezda...
Zov plime zasnovan je na životnoj priči Valentine Orlikove, treće časnice sovjetske trgovačke mornarice koja je predstavljena u liku Galine Sedove. Svim realnim akterima (s izuzetkom povijesnih ličnosti) izmišljena su imena kao, uostalom, i brodovima i gradovima (osim svjetskim metropolama). Knjiga je izašla 1943. godine u New Yorku. Na engleski ju je preveo cijenjeni prevodilac Bernard Guilbert Guerney. Baš u to vrijeme Irina Aleksander i muž joj Božidar bili su osumnjičeni za špijunažu u korist Sovjetskog Saveza, Zov plime nije bio izlagan javnosti, a prvih godina nakon Drugog svjetskog rata senator Joseph McCarthy naredio je izbacivanje tisuća sumnjivih knjiga iz javnih biblioteka. Pretpostavlja se da je tom prilikom stradao i Irinin roman.
Prevodilac pak Guerney Zov plime nikad nije spominjao svoj prijevod, a knjiga nije bila poznata niti u SSSR-u, premda je Orlikova dobila najveća društvena priznanja. I što je najčudnije, original na ruskom nikad nije pronađen! Aleksanderovi su preseljenjem u Europu 1955. godine iz Amerike dopremili osobnu arhivu s brojnim osjetljivim dokumentima, ali ne i rukopisom romana.
S engleskoga prevela Biljana Romić.