Zlatna bilježnica

a djelo je prepoznato već šezdesetih godina kao knjiga iznimno važna u feminističkom promišljanju problema pozicije ženskog subjekta.

Služeći se u velikoj mjeri autobiografskom građom, autorica govori o ženskim sudbinama koje se bitno razlikuju od obzora očekivanja koji se u to vrijeme nameće kao obvezatan za ženske likove. Ona govori o emancipiranim ženama, intelektualkama, koje vlastitu realizaciju ne vide isključivo u emocionalnim odnosima s muškarcima i unutar obitelji; one se same probijaju kroz život baveći se vlastitim umjetničkim i kreativnim karijerama, intenzivno su uronjene i u svijet politike. Glavna junakinja romana Anna Wulf književnica je, nonkonformistična intelektualka, predstavljena u trenutku stvaralačke krize, kad napušta i vjeru u komunistički pokret kojemu je pripadala.

Doris Lessing progovorila je psihološki produbljeno i o neurozama, osjećaju neprilagođenosti suvremene intelektualke, zalazeći tako u tematsku sferu koja je dotad bila privilegija muškog pisma. U romanu, u kojem je napuštena linearna naracija u korist kompleksne fragmentarne strukture, posebno mjesto imaju četiri Annine bilježnice u kojima ona ispovijeda različite oblike svojega traumatičnoga životnog iskustva. Zlatna bilježnica nesumnjivo je ponajviše pridonijela književnom ugledu Doris Lessing, koji joj je naposljetku osigurao Nobelovu nagradu za književnost 2007. godine.      

Doris Lessing rođena je 22. listopada 1919. kao Doris May Tayler u Kermānšāhu u Perziji u obitelji britanskog podrijetla. Godine 1949. doselila se u London i započela profesionalnu književnu karijeru objavivši svoj prvi roman Trava pjeva (1950). Među ukupno osamdesetak knjiga različitih žanrova (roman, novela, poezija, drama, autobiografski zapisi, publicistika) koje je objavila u šest desetljeća iznimno plodne književne karijere izdvaja se ciklus od pet romana Djeca nasilja (1952. – 1969.) te još jedan petosveščani romaneskni ciklus Arhivi Canopusa u Argu (1979. – 1983.). Svjetsku slavu donio joj je roman Zlatna bilježnica (1962.). Objavila je i više novelističkih zbirki: Sabrane priče (1978.), Osobito mačke, i opet mačke (1989.), London na promatranju (1992.), Afrički smijeh (1992.) i Bake (2003.). Objavila je i dvosveščanu autobiografiju (1994. – 97.). Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2007. godine.