Žena u muškim cipelama

ispričati neku zanimljivu priču iz svakidašnjeg života. Njegove priče, iako prepune literarnih aluzija, uvijek svjedoče neposredno, gradsko iskustvo i zapravo ih sve objedinjuje pokušaj da se u malim ritualima obezličene svakodnevice, među anonimnim ljudima koje opsjedaju vječne teme sudbine, nesnalaženja, ljubavi i smrti, otkrije neki viši smisao koji će iskupiti njihove neobećavajuće živote.

Moglo bi se reći da Pantićeve priče sa snažnim pečatom fikcionalnog autobiografizma, na izvjestan, autorski prepoznatljiv način, reflektiraju učinke depresivnog i represivnog rada povijesti u posljednjoj četvrtini XX. stoljeća. U knjizi Žena u muškim cipelama  napravljen je presjek iz novijih faza Pantićeva rada (novobeogradska trilogija: Novobeogradske priče, Sedmi dan košave, Ako je to ljubav) koje su, prema jednoglasnom stavu čitateljske publike i kritike, reprezentativan primjer nove, a stare dobre kratke priče u koju kao u kakvo jezično skladište staje sve ono vrijedno što o životu još treba reći.