Zagrebačka trilogija

Sva lica i karakteri temeljno predstavljaju, prije svega u moralnom smislu, zagrebački intelektualni, politički i građanski krug zatečen u svojoj krizi u zadnjem desetljeću dvadesetog stoljeća. Ako je tema prve drame Trilogije, Ostavke, vrijeme banske vlasti Khuena Hédérvarya, točno jedno stoljeće kasnije, događa se u istom prostoru tema dramske tragikomedije Svečanost, u vrijeme predsjedničke vlasti Franje Tuđmana. Tekst Svečanost u cjelini izgrađuje svoju satirično-grotesknu dramsku poetiku na neizbježnim srazovima između istine i društvene laži, između društvene norme i društvenog paradoksa, u jeziku takozvane cinične i 'crne' metafore, kroz koje se iskazuju i sakralni simboli društva: svečane pjesme i ritualne dodjele odličja da bi se zamaglila i prikrila ona stvarnost kojom se stiže samo do ruba poraženog životnog prostora, iz kojeg su, dakako, na vrijeme — u ritmu svojih političkih svečanosti — najprije iščeznuli pobjednici.