Zadirivalište

Činilo nam se da još uvijek ima nekih manje zapaženih aspekata pisanja ovog autora, na koje valja iznova baciti svjetlo i ponuditi ih na novu recepciju.

U pet ciklusa - s  po jednom ishodišnom parabolom koja funkcionira kao prolog te s nekoliko priča uspona, intenziviranja, kulminacije i antiklimaksa u svakom od njih -  i završnom šestom segmentu kao dodatku 's margina', pred nama se odvija karta krajobraza specifične stvaralačke osobnosti. Samo uvjetno odredili bismo je kao zbirku fikcije, jer je unutarnji funkcionalni odnos u stalnom prepletu s odnosom autora - kroz komentare, fusnote, sentence - prema čitatelju, društvu ili, naravno, književnosti. Ritmička i dramska tenzija ove poližanrovske proze imanentna je kako jeziku tako i sadržaju. Nadasve, Zadirivalište je zbirka fonetičkog obilja, pa se i ne moramo prepustiti putu kroz fabule.Kreativnim kovanicama, neologizmima, slogovno oneobičenim riječima i na mnoge druge načine autor se s velikom ozbiljnošću igra, gotovo angažirano radeći na buđenju pažnje rutiniziranog čitatelja: katalozi vjetrova i kiša, arhaizmi i rijetke riječi, inventivni i vrlo duhoviti vulgarizmi čitački su trening za sva osjetila. Ponuđena ljepota takvih riječi pred nama nije samo radi promišljanja njihova značenja niti sintaktičke interpretacije, nego doslovnosti, onog očevidnog a nevidljivog, zaboravljenog prije kulture pismenosti, neposredno vidljivog možda samo dječjem pogledu.

(...) Intrigantni element Rajkijevih priča je lik, kristaliziran u specifičnom profilu muškog lika - najčešće protagonist ili pripovjedač - koji je katkada dobroćudan (zgođušan nalizani tupko, idealan za presadnju organa), naivan/nevin i sveznajući, smješten u samo središte kaosa svijeta, a čija crnohumorno-privlačna crta proizlazi upravo iz pokušavanja da takvim svijetom ovlada stanovitom pedanterijom, pobrajanjem, katalogizacijom i ostalim epskim tehnikama, te ga upravo takav i čuva od rasapa svojom konzistentnošću. Ženske likove listom odlikuje crta nedokučivosti (izuzevši Mayu iz Vikend-projekta), ili manipulativnost - dominantni primjer je 'zaručnica' iz Virtualnih ljubavnica moje zaručnice, dok je Refren dilera nespokoja iznimka u kojoj su zamijenjene te rodne uloge.
(Pogovor, Vera Vujović)