Vodoriga

vozeći se u svojem automobilu mračnom cestom doživi nesreću u kojoj zadobije nevjerojatno bolne i strašne opekotine po tijelu.
U agoniji od boli, u bolnici sklapa pakt sam sa sobom – čim mu dopuste izaći, počinit će samoubojstvo – jer sada nije ništa više doli čudovište – tjelesno, duhovno i duševno. No, pokraj njegova kreveta pojavit će se jedna od pacijentica u bolnici, Marianne Engel, prekrasna žena plavo-zelenih očiju i neukrotive kose, kiparica specijalizirana za izradu vodoriga, kamenih kipova koji, smješteni na zgradama, najčešće služe kao žlijeb – odvod za oborine, žena uvjerena da su u srednjovjekovnoj Njemačkoj njih dvoje bili ljubavnici. Marianne će ispričati priče o nezaustavljivoj, ali podjednako i tragičnoj ljubavi, koje se protežu od viktorijanske Engleske do Italije u vrijeme kada je u njoj harala kuga, od feudalnog Japana do Islanda u vrijeme Vikinga, priče u koje će uvući i svog sugovornika koji će otkriti da se polako, ali sigurno vraća u život, a u Marianne (ponovno?) zaljubljuje.

Za debitantski roman Amerikanca Andrewa Davidsona nakladničke su kuće vodile bespoštenu bitku i prije nego što je objavljen, s pokrićem – roman Vodoriga je objavljen u više od dvadeset zemalja i pokrenuo je masovne pohvale i oduševljenja.

Hrvatski prijevod djelo je Anje Majnarić, a naslovna ilustracija Patti Ratchford.