Učitelj

pokušavajući održati osjetljivu ravnotežu između privlačenja pažnje svojih učenika, zadovoljavanja nerijetko suludih zahtjeva školske administracije i roditelja i uživanja u onome što radi. Nakon mnogo puta primijenjene metode pokušaja i pogrešaka, otkrio je ono što mu je poslužilo kao kamen temeljac u njegovom učiteljskom radu – vlastito životno iskustvo. Na početku njegove učiteljske karijere, Franku McCourtu nije palo na pamet da bi se njegovo iskustvo traumatičnog odrastanja u Limericku, koje je maestralno opisao u klasiku suvremene književnosti, Angelinom prahu moglo pretvoriti u dragocjeni nastavni plan. Njegovo ga je, naime, obrazovanje poučavalo drugačije – nikada ne govoriti o osobnim iskustvima, buditi u učenicima strah, biti strog i nikada u potpunosti zadovoljan učeničkim postignućima. McCourt je, naprotiv, bio previše zainteresiran za svoje učenike i previše voljan (raz)otkriti samog sebe kako bi im pomogao na njihovom životnom putu, ali i – svom.