U žrvnju

Hermann Hesse – 1877. – 1962. - pisac je koji je pisao pretežito u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, kojega smo različitim intenzitetom čitali pretežito u drugoj polovici dvadesetog, a sad ga, u prvoj polovici dvadeset i prvog stoljeća, izabiremo. Drugim riječima a jednako opće, Hesse je zabilježio i obilježio svoje stoljeće– od švapske mistike do egzotike Indije - i budući da je njegovo djelo ispovjednog značaja tj. omeđeno opsegom vlastitog ja, proživio ga odgovarajući neprestance na jednom postavljenja pitanja. Zato je onima koji ga propituju kroz vlastito iskustvo, i izabiru, najbolje poći od početka, od pripovijetke U žrvnju.

U žrvnju (Unterm Rad, 1906.) je pripovijetka o nadarenom dječaku, čiju je nadarenost okolina prepoznala i pokušala se ponašati sukladno tome, međutim jer su postupci uvijek istodobno sukladni logici svakog pojedinog vlastitoga bića, u uvijek teško uskladivom svijetu, priča završava tragično. Čitajući takve priče tražimo uvijek krive korake, možda još prepoznatljive u priči o drugome, naime dok je to priča a ne događaj, i u toj prigodi rado bismo nešto naučili, dali se podučiti. Tako je to priča koja nikad ne zastarijeva. Danas kad brojne knjige uvezene i domaće psihološke samopomoći spadaju među najčitanija štiva, čini se da je potreba za tiskanjem pripovijetke U žrvnju više nego razvidna. No ona osim odgovara na naše nasušne potrebe ima još jedan razlog – kao logičan uvod u Hessea.

Prevele: Truda Stamać i Anđelka Rudić