Tursko zrcalo

Vikor Horváth (1962.) u svom romanu vidi svoj rodni grad i zavičaj kao mjesto na kojem se, između rijeka Save i Dunava, ukrštavaju različiti svjetovi i civilizacije, kao melting pot različitih kultura, europskih i orijentalnih, u kojem se isprepliću panonska, balkanska pa čak i mediteranska civilizacija. 

Tursko zrcalo zbiva se u mađarskom gradu Pečuhu u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, na samoj granici otomanskog i habsburškog carstva na kojoj se isprepleću panonska, balkanska i mediteranska civilizacija. Mjesto radnje je Pečuh, roman se djelomično zbiva i u Slavoniji, pa je između ostalog opisan detalj u gradnji Velikog osječkog mosta. U ovom pustolovnom romanu koji se poziva na tradicionalni žanr didaktičkih biografija, Horváth je uspješno rekonstruirao svakodnevni život u vremenu kada je Panonija bila načičkana džamijama, ordelima, dućančićima, turskim kupalištima i orijentalnim kulisama koje povremeno podsjećaju na Tisuću i jednu noć. Autor se maštovito poigrao povijesnim stereotipima i napisao uzbudljivu priču o živopisnom gradu, zanimljivim književnim likovima, ljubavnim pripovijestima, ratnim obračunima, intrigama i pomirenjima. Roman čitatelje – kako je kritika već konstatirala – podučava i zabavlja ili, još bolje, podučava kroz zabavu.

S mađarskog prevela Xénia Detoni.