Tko je ubio mog oca

Treći roman Édouarda Louisa donosi priču o ocu kojega poznajemo iz autobiografskog prvijenca Raskrstimo s Eddyjem. U kratkom, ali iznimno emotivnom i dirljivom tekstu autor se ponovno vraća u djetinjstvo i mladost, no ovaj put kako bi se pomirio s ocem i ispripovijedao njegov život, prerano uništen teškim radničkim životom, bolešću i pretrpljenim nepravdama. Ne postavljajući pitanje naznačeno u naslovu, već sa sigurnošću detektirajući političko i klasno nasilje kojemu su izloženi deprivilegirani, marginalizirani i potlačeni, autor se oštro obrušuje na sve vlade koje su njegovu ocu, kao i mnogima u Francuskoj,  postepeno ukidale radnička prava dovodeći ih na rub siromaštva.

Édouard Louis i u ovom romanu maestralno spaja privatno i političko, ispisujući intimnu pripovijest o odnosu oca i sina koji su obojica, svaki na svoj način iskusili razorne posljedice neodgovornih i promašenih politika i sve većeg osiromašenja radničke klase u kapitalizmu 21. stoljeća.

''Za one koji imaju moć politika je, najčešće, estetsko pitanje: način razmišljanja o sebi, način gledanja na svijet, konstruiranja svoje osobe. Za nas, značilo je to živjeti ili umrijeti.''

''Dijelom autobiografska proza, dijelom zastrašujuća društvena kritika, roman Tko je ubio mog oca opomena je Francuskoj zbog njezina odnosa prema radničkoj klasi. Ljubitelji Knausgårdove Moje borbe progutat će ovu tanku, ali moćnu knjigu.''
(World Literature Today)

''Roman Tko je ubio mog oca politički je dokument koji koristi snagu memoara – intimne, ispovjedne osobne detalje – kako bi pojačao tvrdnju da je život autorova oca (i cijele njegove obitelji) upropastila politika. Silno uvjerljivo i poticajno.''
(Los Angeles Review of Books)

''Bolan poput pljuske, ovaj tekst je danas više nego nužan. Édouard Louis jedan je od najsnažnijih glasova koji progovaraju o današnjoj Francuskoj.''
(Les Inrocks)

Édouard Louis (rođen 1992. kao Eddy Bellegueule) odrastao je u selu Hallencourt na sjeveru Francuske. Siromaštvo, nasilje i alkoholizam s kojima se susretao u djetinjstvu glavne su teme njegova književnog rada. Prvi je u široj obitelji maturirao, a 2011. primljen je na prestižnu École Normale Supérieure u Parizu. Godine 2013. službeno je promijenio ime u Édouard Louis. Njegov prvijenac Raskrstimo s Eddyjem (2014.) doživio je nesvakidašnju medijsku pozornost i brojne pohvale zbog književne iznimnosti, ali i izazvao kontroverze zbog načina prikazivanja radničke klase i vlastite obitelji. Slijede romani Povijest nasilja (2016.) i Tko je ubio moga oca (2018.). Kao angažirani pisac, koji u svojim javnim nastupima i manifestima oštro progovara o jačanju desnice i kritizira kapitalističke društvene odnose, smatra se jednim od najvažnijih glasova svoje generacije u Francuskoj gdje uživa status zvijezde, a njegovi su romani dosad prevedeni na tridesetak jezika te uprizoreni na kazališnim daskama.

Roman je preveo Zlatko Wurzberg.