Svijet Aldusa Manutiusa

Njeni počeci sežu u doba od prije šest ili sedam godina kad sam, svekolikom gorljivošću svježeg poslijediplomca, odlučio proširiti svoju dizertaciju do zaokruženog djela o venecijanskoj politici u XVI. st, te započeo s, kako sam se nadao, iscrpljujućim čitanjem svih pedeset osam svezaka Sanudovih Dnevnika. Ispalo je da nisam došao dalje od otprilike druge trećine prvoga sveska, zaustavljen mjestom gdje se spominje kupnja knjižnice Pica della Mirandole od strane kardinala Grimanija. Uskoro sam se počeo zanimati za dalekosežnije odnose između književne djelatnosti i izdavaštva u Veneciji na prijelazu iz XV u XVI. st, te se pitati možemo li se uistinu zadovoljiti općeprihvaćenim tumačenjima. Nastojeći održati uvjerenje da će mi političko djelovanje venecijanskog plemstva ostati nepoznanicom sve dok ne shvatim čemu su pridavali važnost pojedinci, dao sam se na istraživanje nekih intelektualnih krugova obilježenih prisustvom istaknutih članova društva. Tako sam, poput mnogih prije mene, konačno odlučio posjetiti Aldusa. Već sam prilično zašao u tiska-rovu kuću, kad sam shvatio kakvu mi je zastrašujuću zadaću njegov duh nametnuo.