Sve sretne obitelji

jedan je od stupova latinsko-američkog boama. Njegovi prvi romani Najprozračniji kraj, 1959. i Smrt Artemija Cruza, 1962. pretvorili su se u glavne odrednice hispanoameričke književnosti XX. stoljeća. Medu njegovim djelima ističu se i: Terra Nostra, 1975., Cristdbal Nonato. 1987., Godine s Laurom Diaz, 1999., Sve sretne obitelji, 2006. ...

Dobitnik je mnogih značajnih nagrada: Nagrada Remulo Gallegos (1977.), Meksička nacionalna nagrada za književnost (1984.), Nagrada Cervantes (1992.) i Nagrada princ od Asturiasa za književnost (1994.)

Sve sretne obitelji zbirka je pripovijedaka u kojima Fuentes opisuje život u suvremenom Meksiku. I u njoj se, već tradicionalno, ovaj vrsni književnik bavi svojom omiljenom temom — svojom zemljom. Na sličan način kao i u romanu Najprozračniji kraj u kojemu opisuje društveni život glavnoga grada — od načina života buržoazije, zatim malobrojne aristokracije do onoga proletarijata, tako i u ovome djelu donosi realno, iako ponekad parodirano svjedočanstvo. Sve su pripovijetke međusobno povezane jer se u njima opisuju obitelji u kojima je jedan njihov član na neki način nanio štetu drugima, a zatim se pokajao. Zapravo, svatko nanosi štetu drugima i samome sebi. Neke su pripovijesti humoristične, ali većina je tragična. Svaka završava pjesmom u kojoj se još jednom pod sjeća na Meksiko koji se nerado gleda. Tu su djeca koja prose na ulici, bolesna siročad, silovane kćeri, oštri suparnici na poslu i u ljubavi, trgovci drogom, bande koje harače po velikim američkim gradovima nakon što su napustile prašume Srednje Amerike.

Knjiga Sve sretne obitelji zapravo je pripovjedna polifonija sukobljenih klasa u suvremenome Meksiku, ali i šire, u svijetu. U njoj sin diplomata koji je dugo živio izvan svoje zemlje na svoj već poznati, sjajan i simboličan način pronalazi ključ za rješavanje problema našega vremena, ne samo u Meksiku već i izvan njega.
Samo je Carlos Fuentes mogao napisati ovakvo magično štivo posvećeno rodnoj zemlji.