Sonječka i druge priče

virila je mala svijetla glava na kratkom vratu. Cura se obliznu, nasmiješi, povuče spavaćicu za rukave, i ona lagano spuznu kroz prorez. Pomaknuvši nogu zbacila je na pod pokrivač, ustala, i golema spavaćica lako je kliznula dolje. Kratkim dječjim stopalima otrčala je po hladnom obojanom podu k Robertu Viktoroviču, uzela mu iz ruku konačno pronađeni svitak i, kao da ga je zamijenila sobom, našla se u rukama Roberta Viktoroviča.