Sipa

Kuhanje je umijeće. Umijeće davanja, umijeće primanja gostiju, zavođenja, otvaranja sebe drugima. Dok se preciznošću znanstvenice posvećuje anatomiji sipe, detaljno opisujući svaki korak u spravljanju ovoga jela, izviru uspomene na djetinjstvo, razmišljanja o životu i smrti, strahovi i želje pripovjedačice. A čežnja ponekad ima okus maslinovog ulja, marmelade od zelenih rajčica ili želea od ribizla.

Svaka etapa recepta sve nas dublje uvodi u psihologiju pripovjedačice. Otvaraju nam se njezini proživljeni strahovi, nade, njezina životna veselja, naviru uspomene na davne ljubavi, na putovanja, na zaboravljene mirise gradova, neprestano se vraćajući u sadašnjost pripremanja punjene sipe gdje se nemir zbog neizvjesnosti u uspjeh jela i same večere među prijateljima stapa s radošću pripovijedanja koju stvara sinestezija okusa, mirisa, boje i teksture svih namirnica i začina koji čine užitak spravljanja hrane i uživanja u njoj.

Ovaj intimistički, lirski roman s okusom Mediterana studija je o hrani, ali i životu u svim njegovim različitostima i oprečnostima, duboko poniranje u vrijeme. To je priča o sjećanju, o odnosu prema tijelu, prema drugima, psihološka studija ljudske prirode ispisana minucioznošću koju i zahtijeva pripremanje tog mediteranskog specijaliteta.
Nakon čitanja ostaju okusi i mirisi, ključajuće i začinima natopljene anegdote jednog života koji bi mogao biti bilo čiji. I naravno, recept za punjene sipe na francuski način.