Sinovi, kćeri

Novi roman Ivane Bodrožić donosi nam priču o zaključanosti; onoj društvenoj, obiteljskoj i intimnoj kroz tri perspektive. Kći koja nakon nesreće ostaje nepokretna, bez mogućnosti govora, prikovana za bolnički krevet, može samo pomicati zjenice. Fizički sputana i svjesna sebe osuđena je na prisjećanje. Sin, zarobljen u tijelu koje ne osjeća svojim, u dodijeljenoj ulozi koja mu je od prve svijesti o sebi strana, prisiljen je izdržati nerazumijevanje i najgora iživljavanja okoline kako bi mogao biti ono što jest. Majka nosi teret generacija, izobličena nasilnim patrijarhatom, odrasta uz zabrane i opomene, s lekcijom kako nikada nije dovoljno dobra u svijetu u kojem nema prostora za njezine želje i htijenja. Ulančani su u jednu priču u kojoj svatko dobiva pravo na svoju istinu, svoju bol i želju da preživi; djeca koja pate za roditeljskom potvrdom, sinovi i kćeri koji žude za prihvaćanjem društva, roditelji oblikovani strahom koji zatim istim teško povrjeđuju svoju djecu.

Ovaj roman ukazuje na neraskidivu vezu između naših privatnih sloboda, ljudskog dostojanstva i društvenih okolnosti, te posredstvom empatije, kao najvažnijim rekvizitom, razbija okove i otključava naše živote, zapretene obiteljske odnose i zabranjene ljubavi. Sve što nam je bilo strano i nepoznato u virtuozno napisanoj prozi Ivane Bodrožić, koja spaja spisateljsko umijeće i brigu za društvo u kojem živimo, počinjemo osjećati bliskim, svojim i poznatim.   

''Svaka knjiga Ivane Bodrožić događaj je za našu književnost, a njen novi roman Sinovi, kćeri bio bi novost bilo gdje na svijetu; tamo gdje piše zabranjeno, na mjestima koja se zaobilaze, Ivana tek počinje pisati i ide do kraja, do tajnih, najintimnijih kutaka, do zaključanog srca svih stvari i to radi s iznimnom lakoćom i ozbiljnošću. Po zahvatu epski, u načinu lirski, poetičan i polemičan, Sinovi, kćeri roman je o nama: kćerima i sinovima, onaj koji će se čitati, o kojem će se pisati i pričati – još dugo.''
(Olja Savičević Ivančević)

''Tema ovog kompleksnog romana je što nam i kako nameće tijelo, spol s kojim se rađamo, tijelo koje se može pretvoriti u kavez koji društvo gradi oko nečijeg identiteta. Roman posvećen neslobodi i cijeni koju osoba plaća kad se odluči za slobodu – o visokoj cijeni drugosti – autorica ispisuje s nijansiranim psihološkim uvidom i senzibilnošću ozbiljne spisateljice.''
(Slavenka Drakulić)