Sindrom WikilLeaks

Sindrom WikiLeaks sastoji se od dvije simetrično nabrušene pripovijesti. U prvoj, nazvanoj Operacija 'Burning Bush', Viktor Pelevin parodira teme koje je već načeo u ranijim knjigama, govoreći ovaj put o lansiranju Boga u glavu američkog predsjednika Georgea Busha, koje je smislio obavještajac Vlad Šmiga. Za tu briljantnu manipulaciju Šmiga je u obavještajnu službu vrbovao svog prijatelja iz pionirskih dana Semjona Levitana, nastavnika engleskog jezika koji je izvanredno imitirao glas svog čuvenog prezimenjaka Jurija Levitana, stvarne osobe, čuvenog radijskog spikera i simbola staljinskog razdoblja sovjetske povijesti. Šmigin projekt temeljio se na ideji da se predsjednik SAD-a (Bush) želi doimati kao da svijetu govori u ime Boga, poput Mojsija koji je gledajući gorući grm (Burning Bush u prijevodu je Gorući Grm) u sebi osjetio prisutnost Gospoda i povjerenu mu specijalnu zadaću u svijetu... Poruka je jasna: što je zapravo naš svijet i tko njime upravlja? Imamo li kontrolu nad događajima koji nam se svakodnevno upleću u život?

Druga pripovijetka, Protuavionski kodeksi Al-Efesbia, bavi se likom i djelom Savelija Skotenkova, majstora političkog inženjeringa. Za toga je junaka Pelevinu kao predložak poslužio Vladislav Surkov (1964), visokopozicionirani dužnosnik Ruske Federacije, poznat kao "kremaljski ideolog". Pravo mu je ime Aslanbek Andarbekovič Dudajev, a podrijetlom je Čečen. Amerikanci ga smatraju glavnim majstorom za ograničavanja slobode govora i progon neistomišljenika u Rusiji. Dakle taj se Skotenkov kao službenik Federalne obavještajne službe (FSB) uvukao u redove afganistanskih talibana i svojim antiameričkim stavovima nametnuo kao veliki autoritet. Štoviše, u borbi protiv američkih bespilotnih letjelica Skotenkov, među pobunjenicima znan kao Saul Al-Efesbi, za kratko je vrijeme uništio stotine letjelica Freedom Liberator. Tajna je Al-Efesbijeve metode u kvazipjesničkim tekstovima koje su osjetljivi instrumenti dronova pogrešno dešifrirali i tako aktivirali mehanizam samouništenja. Međutim Al-Efesbi, iako pravi pozitivni junak socrealističkog kova, nakon uspješne bitke s teledirigiranim strojevima na kraju neće dobiti i rat protiv nehumane civilizacije.

Viktor Pelevin dakle parodira teme koje je već načeo u ranijim knjigama i nastavlja sustavno raskrinkavati ljude i njihova (ne)djela u suvremenom ruskom društvu, no u ovoj ne pljuje samo po ruskim političkim elitama, nego i po Amerikancima kao glavnim inspiratorima ruskih gadosti.

Prevela: Irena Lukšić