Roman Ševa (1924), remek-djelo mađarske književnosti, klasični je portret života u provinciji Austro-Ugarske Monarhije koncem 19. stoljeća, konkretno, u blago literarno zabašurenoj Subotici u kojoj je autor rođen.
Priča se usredotočuje na jedan izvanredan tjedan u inače monotonim životima postarijeg bračnog para. Njihova nelijepa i nedruštvena tridesetpetogodišnja kći usidjelica, koje je nadimak Ševa, otišla je, prvi put u životu, na ljetne praznike kod rodbine na pustu. Roditelji, čiji se cijeli život vrti oko kćeri, isprva su shrvani zbog njezine odsutnosti, no malo-pomalo iznova otkrivaju užitke i razbibrigu života u malom gradu. Počinju činiti stvari koje nisu iskusili godinama: jedu u restoranima (koje Ševa mrzi), idu u kazalište, troše novac na sebe, otac se prepušta zabavi kartanja i pijančevanju, majka se dotjeruje za izlaske i nakon višegodišnje pauze ponovo svira klavir...
Svojim briljantnim, na trenutke ironičnim stilom, mađarski pisac Dezső Kosztolányi slika živopisan portret austrougarskog provincijalnog društva u obliku istančanih opisa likova jedne uravnotežene priče. Iako bi se siže mogao nazvati jednostavnim, Ševa to nipošto nije – to je složen, pronicljiv roman koji suptilno otkriva sloj za slojem života, čak i one naizgled najobičnije.
S mađarskoga prevela Kristina Peternai Andrić.