Samo činjenice, molim!

ruske emigrantske književnice Irine Aleksander (Peterburg 1900 – Ženeva 2002), koja je između dva svjetska radila živjela i djelovala u Hrvatskoj. Tu je, ponajprije, autobiografski roman Samo činjenice, molim! (koji je Hitler dao spaliti zajedno s knjigama mnogih drugih «nepoćudnih» autora), zatim slijede članci iz američkog časopisa «Novosel'e», u kojima autorica se autorica obraća svjetskoj javnosti s molbom da zaustavi nasilje i novi barbarizam, zatim je tu korespondencija s istaknutim osobama iz javnog života, transkript dokumentarnog filma u kojemu ta velika dama pred kraj života rezimira svoje nevjerojatne pustolovine i drugi zanimljivi prilozi.

Irina Aleksander prijateljevala je s mnogim slavnim glumcima, slikarima, glazbenicima, državnicima, pohodila je sve važnije društvene događaje u New Yorku, Washingtonu, Parizu, Ženevi, Rimu, Beogradu, Lenjingradu, dopisivala se s Evgenijem Zamjatinom i Valentinom Orlikovom, poznavala je Henryja Millera i njegovu ženu June, razmjenjivala darove s predsjednikom Titom i drugaricom Jovankom, njeni rukopisi mogu se naći u arhivu ruske pjesničke dive Ane Ahmatove, njen nećak razvikani je ruski pisac i filmaš Vladimir Kunin (autor provokativne Interdjevočke, prevedene i kod nas), o njoj su pisali (pozitivno i negativno) znameniti književnici poput Vladimira Nabokova, Anaïs Nin i Rebecce West… Da, da, Irina Aleksander, kontroverzna prijateljica Miroslava Krleže i drugih istaknutih hrvatskih intelektualaca prve polovice XX. stoljeća, bila je uistinu svjetska žena, osoba o kojoj će povijest tek reći ono što treba reći i što ona nesporno zaslužuje. I baš kad smo nakon prve knjige njenih memoara (Svi životi jedne ljubavi, 2003) pomislili da je mit ono što je uporno predstavljala kao istinu, a istina ono što je prezentirala kao svojevrsni mit, pokazalo se da je Irina Kunina, udana Aleksander, ruska spisateljica koja je s prvim emigrantskim valom stigla u naše krajeve i ubrzo se nametnula kao središnja figura posljednjeg zagrebačkog literarnog salona  - važan dio kulturne povijesti prošloga stoljeća! Nedavno je, recimo, otkriveno da je Irina Kunina autorica scenarija nekoliko filmova čuvenih sovjetskih avangardnih umjetnika Grigorija Kozinceva i Leonida Trauberga i da je kao glumica nastupila u filmovima redatelja koji su dio herojske povijesti sovjetskog filma (Feinberga i Šmidtgofa), a neprestano izranjaju neočekivani,  novi detalji iz njenog burnog privatnog i društvenog života… 

Priredila i prevela Irena Lukšić.
Biblioteka Posebna izdanja