Sabrani eseji

...kojom je Slavenka Drakulić započela ukoričavanje tekstova objavljivanih u novinama i časopisima. Gledajući unazad, u nizu u kojem se - do ove godine - poredalo pet knjiga slične vrste (a šesta je, znamo, u radu) - ne možemo se ne zapitati što bismo mogli označiti kao zajednički nazivnik tih eseja i stotina članaka razasutih po tiskovinama u najrazličitijim zemljama svijeta, od Hrvatske do Japana, od Italije do Švedske. U tematskom smislu kao da je nemoguće pronaći jednostavno određenje, jednoznačan pojam, osim ako se ne odlučimo za onaj najširih graniea: svakodnevica, suvremeni svakodnevni život. Gotovo da nema događaja, neke stvari, naizgled nevažne sitnice, slučajnosti iz naših dnevnih života, koji ne bi mogli postati povodom za pisanje, motivom, otponcem za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se u životu zapravo zbiva. U smislu formalnih osobina, u većini se tih tekstova gubi granica između eseja i priča, jer se u njima istodobno i pripovijeda i opisuje i reflektira.