Sabrana proza 2

...u Odsjeku za umorstva, to još nisu ni slutila. Dan je započeo kao i uvijek, sivim i zastrtim nebom, dok je vjetar šibao preko zelenih kupola kuća i pjevajući se zapletao o željezne ograde koje su uokvirivale strme krovove. Visoke i vrlo bijele kamene figure gore na zgradi Ministarstva pravosuđa također su pjevale tu jutarnju pjesmu vjetra, a dolje u parku, uz bivši glacis, bivšu utvrdu, starica sa zelenim cvijećem na slamnatom šeširu hranila je golubove kao i svakoga dana. Stariji gospodin koji je upravo tuda prolazio blago ju je zbog tog izgrdio i tiho zapjevušio Kreislerovu šansonu „Pođimo radije trovati golubove u parku". Ali žena je samo čvrsto držala svoj šešir da ne odleti i šutke bacila još jednu šaku žutog zrnja na pute-Ijak, pred kamen obrastao mahovinom, preko kojeg je tiho i postojano tekao tanki mlaz vode...