Ruža vjetrova

Danas je nezamislivo dobiti iz jednoga takvog pera tekst nalik Šenoinu paradigmatskom i krajnje intimnom predgovoru vlastitoj romanesknoj Seljačkoj buni koji ga tekst s jedne strane, glede poetike, prokazuje kao ovisnika o vlastitu vremenu (»ja sam se do najtanje malice držao historije«), ali ga pak s druge strane, glede njegove osobnosti, svlači do činjenica koje ni jedan današnji uglednik, što iz opreza što iz straha pred nemilosrdnom javnošću, više ne bi potpisao (»ja dozrio tomu poslu«). Pa ni točno pola stoljeća kasnija Pripomena vlastitu romanu Vuci Milutina Cihlara Nehajeva nije danas zamisliva.A koje li je ona goleme pionirske i kanonske važnosti za žanr (na što sam upozorio u »Hrvatskom tjedniku« samo koji mjesec prije Sloma '71) i koje li je ona i dandanas političke aktualnosti kada govori o »tužnoj sadašnjosti«.