Rosa

...Moritz i Kosina majka. Tiho će ući u stan, da ne probude Rosu. Možda će piti kavu, jesti kolače i neko vrijeme razgovarati. Ali onda će primijetiti. Primijetit će da Rosa uopće nije tu jer će za dva sata Rosa već skoro biti u Berlinu. Rosa se ne osvrće. Žuri joj se. Vlak polazi za dvadeset minuta i sve traje dulje nego što je očekivala. Dugo je trajalo dok ostali nisu krenuli u šetnju. U šetnju bez Rose jer je ona pod svaku cijenu htjela spavati. Dugo je trajalo dok nije našla isprave i uklonila nered koji je u dnevnom boravku nastao dok je užurbano tražila stvari i pakirala ih. Dugo je trajalo dok nije izašla iz stana jer je susjeda mela stepenice, brisala ih i na kraju razgovarala s gospodinom "Wagnerom iz prizemlja. Onda put do kolodvora, taj inače tako kratak put, oduzima više vremena nego inače. Jedan je korak naporan kao deset koraka, a ono što djeluje kao ugodan tempo najbrži je hod za koji je Rosino tijelo sposobno. Rosa prelazi dva raskrižja, čini se da čekanja ispred crvenog traju vječnost, ali ne treba sve riskirati....