Razbijeno zrcalo

Razbijeno zrcalo obiteljska je saga o tri generacije obitelji Valldaura u Barceloni, od kraja 19. stoljeća do Francove diktature. Strukturiran je kao kaleidoskopska priča mnoštva likova, ispripovijedana nelinearno u trećem licu, u maniri tzv. slobodnog indirektnog govora. Započinje s Teresom Goday, mladom i prelijepom prodavačicom ribe na barcelonskoj tržnici koja udajom za starog bogataša mijenja svoju sudbinu, a završava u posvemašnjoj dekadenciji: glasom štakora koji napušta ruiniranu bogatašku vilu.

Rodoreda suvereno vlada svim glasovima, a čitatelj je uvučen u pripovijest o ljubavi i njezinim tlapnjama, preljubima, fatalnim obiteljskim tajnama, brutalnosti moći, smrti, okrutnosti, grizodušju, incestu, umorstvu i hlepnji za nečim nedostižnim. Svi protagonisti su životno opipljivi: imaju vrline i mane, krvavi su ispod kože, bili to bogataši ili sluškinje u vili. Koliko god tumoran, roman je ipak posveta radosti obiteljskog zajedništva, užitku ljubavi i svakodnevnom hedonizmu, nepromišljenoj sreći djetinjstva, svim onim  naizgled nevažnim  trenucima života koji nam naposljetku ostaju u sjećanju.

Sa svakom stranicom prizori se utiskuju u svijest čitatelja: život je kompliciran, ali vrijedan življenja. Pred čitateljem se niže i vanjski i unutarnji svijet likova, detaljan i nesentimentalan. Nema junaka i žrtava, svi su nedužni, kako kaže autorica. Život ti se dogodi i kad se bogato udaš, osiguraš vilu za svoje potomstvo, kad voliš i prepuštaš se događajima. Ipak, na kraju će sve zarasti u travu, bršljan i podivljali lovor kojim gospodare duhovi preminulih. I obistinit će se riječi Stendahla: ,,Roman je zrcalo koje nosiš sa sobom na put.”

Knjigu je preveo Boris Dumančić.