Put na Aljasku

misli i literarnih slika. U osnovi, ona je putopis jer autor u njoj referira o putovanjima u Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru, zemlje u kojima je u novije vrijeme boravio, najčešće kao gost književnih festivala, ili gost na promocijama novih izdanja svojih knjiga. Ćosić se osjeća apatridom, iako je lišen gorčine izgubljenog zavičaja, koja obično obilježava apatridstvo. On s radoznalošću i afirmativnim stavom doživljava ljude, zanimaju ga događaji i umjetnički pothvati. Sve to budi u njegovu sjećanju niz uspomena koje knjizi pridaju svojstva memoara. Iz gustog tkanja Ćosićeve proze izranjaju portreti njegovih starih prijatelja poput Vanište, Dragojevića, Golika, Murtića (da spomenemo samo likove iz hrvatskog dijela putopisa), uspomene na minula vremena i zanimljive trenutke književne i umjetničke povijesti. U knjizi važan udjel imaju i obiteljske uspomene ne samo autorove već i one koje se odnose na njegovu suprugu Lidiju Klasić, koja poput Bore ima zanimljive, etnički nečiste, tipično srednjoeuropske korijene. Dakako, važan sloj knjige čine i politička razmatranja vezana za promjene u posljednja dva desetljeća i ratove na tlu bivše Jugoslavije.