Preživjeti zimu

...zanemarujući druge njegove adute: estetsku snagu prizora koje kao da je zapisala kamera, kao i zaokupljenost zvučnom slikom – rečeničnim ritmom, bojama i intonacijama glasa, bremenitošću prešućenog. Minimalističke fakture, ova proza ne oskudijeva u osjećajnosti, koja se ujedno brižno čuva patetike; odbija psihološka poniranja, ali pogledom izvana, opisujući geste, tjelesne dodire, posrtanja i tonuća, obuhvaća ljudska bića u punini njihove prisutnosti. Krhki, uzdrmani, ranjeni, Adamovi su likovi na društvenim marginama i na izmaku snaga neophodnih da dočekaju makar još jedno proljeće. Njihove napore da se održe na površini autor prati empatičnim, bratskim pogledom; premda ih ne štedi, premda lucidno pogađa upravo bolna mjesta, ne zaboravlja tražiti barem malo utjehe. Pritom nas ostavlja bez odgovora zašto je katkad tako teško sudjelovati u svijetu koji nam je nametnut i nadjačati unutrašnje demone, ali pukotine koje razotkriva i predobro osjećamo kao vlastite.