Povijest moje obitelji od 1941. do 1991, i nakon

Naslijedila sam ih kao posljedicu, nisam ih birala nego su me snašle kao što svakog čovjeka snađe grad u kojemu će se roditi ili obitelj koja će ga udomiti ili pak jezik kojim će progovoriti... te ga sjebu.Potiho. Bez loših namjera. Ali ipak. Stoga se ovaj sažetak sastoji od najmanje tri povijesti.

Prva je povijest moje obitelji, mojih prabaka, baka, djedova, majke i oca, njihovih puščanih rupa, zvona u glavi i miševa pod krevetom. Oni gledaju u budućnost bez ikakva iznenađenja, poput Kleova Angelusa Novusa, širom zure pred sebe i vrište bez glasa usvojim malenim kuhinjama. Ovo je reakcija na njihovu tišinu. Druga je povijest Zagreba ispisana u diskontinuitetu i ubrzanjima koja s općih mjesta kolektivne memorije izmiču u sasvim privatne i slučajno urezane datume.

Htjela sam pokazati da postoji nebrojeno mnogo načina da se govori o činjenicama.
Niti jedan nije istinit. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. Oslobođenje Zagreba 1945. Velika poplava 1964. Otmica aviona 1976. Titova smrt 1980. Bla bla bla. Same bajke. Svatko ih je svojoj djeci ispričao drugačije. Ono što su govorili meni nije isto onome što su govorili drugima. No ponavljali su nam to prije spavanja. Iz večeri u večer. Lako bi im mogli zamjeriti.

Treća je povijest konstruirana mojom vlastitom selekcijom događaja, heroja i njihovih svjedoka. Proturječna je u sebi, jer sam s namjerom birala dokumente, komentare, sjećanja i rečenice u sukobu. Htjela sam napisati povijesni roman na jedini načinna koji mislim da je to uopće moguće, izbjegavanjem i žanra i ideologije, kao priču koja se možda uopće nije dogodila, koja se, zapravo, i ne može dogoditi. Možemo je samo sanjati i kasnije je prepričati kao san. Potpuno osobno. Ništa ne tvrdeći."
(Ivana Sajko)

Ivana Sajko (1975, Zagreb). Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je uredništva časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija i književnog časopisa Tema:. Bila je urednica i voditeljica tv-emisije o suvremenom kazalištu V-efekt te višegodišnja predavačica na odsjeku dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg
i redatelj, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe. Dobitnica je više nagrada za dramsku književnost, a drame su joj prevedene na svjetske jezike te postavljene u kazalištu i na radiju diljem svijeta.
Posljednje drame uključuju tekstove Rose is a rose is a rose is a rose praizveden na
festivalu Steirischer Herbst u Grazu 2008. godine te Prizori s jabukom praizveden u Stadttheater Bern 2009. Do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar 2001), dramsku trilogiju Žena - bomba (Meandar 2004), roman Rio bar (Meandar 2006) nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo i teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput 2006). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni CD Mass for election day silence (Zvuk močvare 2004).