Pieta

Igra sudbine je htjela da Darko Desnica iznenadno i tiho napusti ovaj svijet, te da neukoričena ostane zbirka priča Pietà, ali i tekstovi koje je 1996. g. objavljivao u časopisu Homo volans. Ta dva 'rukopisa' u bitnom smislu zaokružuju njegov opus, njegovo iskustvo literature i njegovo mišljenje... Provodeći postmodernističku nivelaciju ideja i idioma, Darko Desnica je u tih četrnaest tekstova oblikovao žanrovski teško odrediv, plutajući diskurz koji se otima svakoj konačnosti, koji se ne da instrumentalizirati i koji se hrani čitateljevom otvorenošću. Iz perspektive tog diskurza mogao bi se čitati i osmišljavati čitav njegov opus. Ova će knjiga omogućiti i potaknuti tu – zasigurno uzbudljivu – pustolovinu. (iz Pogovora Krešimira Bagića)