Okrug Sinistra

Zamolio me je da držim oči širorn otvorene, da naročito motrim na grmlje oskoruše uz cestu, je H već stigla ptica kugara. Bila je sredina jeseni, žbunje je brujalo od nepoznatih zvukova. Izviđanje povjerenika za šumu sastojalo se inače u tome što je svakog jutra posjećivao uzgajalište medvjeda, provjeravao stanje, zatim bi se u povratku kući odgegao nekirn od obronaka, i dok bi upijao omamljujuću tišinu rezervata, šum potoka koji je strujao iz dubokih dolina, sastavljao je izvješće o viđenom. Sada je, međutim, slijedeći putokaze planinskih lovaca, išao neutrtirn stazama, ravno k svojoj tajnoj osrnatračnici. Navodno, pojavile su se kugare, a odmah za njirna u šumski bi kraj svake zime dolazila groznica koju su u okrugu Sinistra, tko zna zašto, zvali tunguškom prehladom. Pukovnika Borcana čekalo je na vrhu odmorište složeno od kamenja, podstavljeno mahovinom; stigavši u njegovu blizinu, u travu je bacio svoj kožni kišobran što su ga planinski lovci koristili za obranu od tuče, raskopčao ogrtač i učas se udobno smjestio. Skinuo je i kapu, bacio na nju nekoliko kamenova prošaranih lišajevima kao utege, a zatim gologlav, dok mu je kosa vijorila na vjetru, a resice ušiju treperile, satima piljio kroz dalekozor u istočni obzor...