Obašašća i basanja

Obašašća i basanja svjedoče inicijalnu potrebu čovjeka – da se sa sobom i sa svijetom bude per tu. Ta se namjera uvijek realizira putem iznimno uvjerljivih poetskih slika. Izvan slike, predodžbe ili vizije, sve drugo i dalje ostaje tajna. Nakon Lovrenovićevih tekstova, postaje bjelodano kako je istinska forma putopisa moguća tek unutar ovakve literarne procedure. Dakle, takve, u kojoj se pisac, kada piše o svijetu, neće libiti da izrijekom veli kako jedino piše o sebi. Neće čovjek ostati zato što je jak. Ostat će stoga što je sitan, slab, i što se boji da nestane – veli Lovrenović.