Noćna straža (meki uvez)

Stajala je pred svojim otvorenim prozorom u košulji bez ovratnika i sivim gaćicama, pušila cigaretu i promatrala kako dolaze i odlaze pacijenti gospodina Leonarda. Dolazili su točno — bili su toliko točni da je po njima znala koliko je sati: žena s iskrivljenim leđima, ponedjeljak u deset; ranjeni vojnik, četvrtak u jedanaest. Utorkom bi dolazio postariji muškarac kojemu je pomagao mladić rastresena izgleda — Kay ih je uživala očekivati. Voljela je gledati kako se sporo približavaju ulicom: uredan muškarac, u tamnom odijelu poput kakvog pogrebnika, dječak strpljiv, ozbiljan, zgodan - poput alegorije mladosti i starosti, pomislila je, koju je naslikao Stanley Spencer ili neki sličan mu suvremeni slikar. Zatim bi došla žena sa sinom, malim, šepavim dječakom s naočalama; nakon njih, postarija i reumatična Indijka. Maleni, šepavi dječak ponekad bi svojom velikom čizmom strugao zemlju i mahovinu s kućne staze dok bi mu majka u predvorju razgovarala s gospodinom Leonardom. Jednom je, nedavno, podigao pogled i spazio Kay kako ga promatra - čula ga je kako se mučno uspinje stubama, a zatim raspravlja zbog samostalnog odlaska na zahod...