Nestali ljudi

 Nakon uspješnog razrješenja, sretnog svršetka, jer zbog toga je, ponekad mu se činilo, i pisao romane, učinio bi da nestanu. Bojao se nastaviti gledati kako žive nakon određenog im sretnog kraja. Posao mu je bio arhiviranje slučajeva nestalih ljudi te je sâm svoj odjel nazvao “Nestali ljudi”. Imao je dvije opsesije – arhivarsku brigu o fasciklima s nestalim ljudima od 8 do 16 sati te brzi povratak kući i pisanje romana. Nestali iz njegovih pripovijesti nisu imali nikakve veze sa sudbinama iz policijskih fascikala. Povezivala ih je samo njegova odanost temi. Ipak jednog dana odlučuje pokušati istražiti gdje je nestao barem jedan od ljudi iz fascikala. Ne samo rekonstruirati, kao pripovijest u romanu, nego ga uistinu naći. Roman je pun duhovitih zapleta i epizoda i poigrava se patetikom, a mnoga mjesta i kavane, koja su u romanu smještena u Zagrebu, stvarna su mjesta iz različitih europskih gradova. Kavana Crveni anđeo uistinu postoji u Beču, u dijelu grada koji se zove Bermudski trokut.