Ne dao Bog većeg zla

postala je već našim općim razgovornim dobrom. Pogotovo nakon što su gledatelji vidjeli film, a zatim i televizijski serijal redateljice Snježane Tribuson.

Roman istoga naslova prati odrastanje glavnoga junaka u razdoblju od jednoga desetljeća; od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Siniši Ančiću - zvanom Frula - deset godina, pa do njegovih prvih studentskih dana u Zagrebu. I čini to bez prekomjerne nostalgije. A kad se njezino strujanje i prepozna, sve ipak nestane u navali tribusonovske duhovitosti koja izbija baš iz svake stranice.

Kroz malobrojne opise i vješte dijaloge, Tribuson uspijeva razgraditi mrežu međusobnih odnosa na različitim relacijama; između roditelja i djece, između supružnika, unuka i bake, brata i sestre, najboljih prijatelja. Životnost likova možda je najznačajnija karakteristika autorova pripovijedanja, pogotovo ako njegove likove krenemo uspoređivati s likovima nekih drugih domaćih prozaika.