Najbolje mjesto na svijetu

Knjige Felicitas Hoppe uvijek su i knjige za putovanje. S knjigom Najbolje mjesto na svijetu autorica je stigla na cilj. Ali koji je to cilj? I kako dospijeva tamo? Kroz tunel, koji izaziva strah poput onog u bajci o zemlji Dembeliji. Kod Felicitas Hoppe on završava ravno iznad zidina crkve na jednom platou iznad rijeke Rhone. Na jednom koliko nestvarnom, toliko i realnom mjestu čežnje, gdje raste mnogo vinove loze i gdje se nalazi stara, ali svježe restaurirana isposnica: 'Otići u isposništvo znači pronaći prostor, mjesto, položaj.' Ono što se pripovijeda u tom alpskom krajoliku punom južnog svjetla nije, međutim, priča o ostanku, nego svjetlucava jezgra autobiografije jedne autorice, kojoj ne valja slijepo vjerovati, jer u svojim knjigama izmišlja mitove i sudbine, spajajući – kao neumorna pustolovka u potrazi za istinom – u svojim fabulama bajke i povjesnice. S knjigom Najbolje mjesto na svijetu Felicitas Hoppe izmišlja samu sebe, pripovijedajući, doduše, o svome boravku kao dobitnica Spycher: Književne nagrade Leuk, ali pritom neprimjetno ulazi u niz vlastitih izmišljaja, k svojim vitezovima i svecima, zločincima i propalicama i svim ostalim nepouzdanim vodičima kroz svjetsku povijest ne bi li naposljetku ruku pružila muškarcu s kojim iskušava kako se osvajaju vrhovi.

Prekrasno kabinetsko i čarobnjačko djelo, koje u isti mah skriva i razgolićuje, pokazujući nam kako se sunce puni u boce i kako nikad nećemo biti prvi, jer je isposnik prije nas već bio tu.

Felicitas Hoppe, rođena je 1960. u Hamelnu. Studirala je u Tübingenu, SAD-u, Rimu i Berlinu, radila je na Goethe-Institutu kao učiteljica njemačkog kao stranog jezika. 1997. putovala je četiri mjeseca teretnim brodom oko svijeta. Od 2007. članica je Njemačke akademije za jezik i književnost. Dobitnica je brojnih nagrada, od kojih su važnije Književna nagrada Rattenfänger, Nagrada Heimito von Doderer, Književna nagrada grada Bremena te Nagrada Georg-Büchner za 2012. godinu. Djela ove autorice osobena stila prevedena su na brojne strane jezike, a kritika ih slavi kao 'čudo poetske proze'.  Živi kao slobodna spisateljica u Berlinu.

Preveo: Boris Perić