Moć muha

Kao svoje polazište Moć muha uzima vijest iz kronike. Roman je pisan u formi monologa, onih koje pripovjedač, osuđen zbog umorstva o kojem čitatelj tek naslućuje, suksesivno upućuje sucu, psihijatru i bolničaru zatvora u kojem boravi. Uspješnost postupka koji omogućuje Lydie Salvayre da nadvisi običnu vijest iz kronike vidljiv je i time što je bila u stanju od svog pripovjedača načiniti vodiča muzeja Port-Royal-des-Champsa.

Čovjek podliježe ispitivanju. Ubio je. Mora se izjasniti. Ali na gruba pitanja suca i odvjetnika, on odgovara drugim pitanjima. Iz kojeg je mračnog predjela njega samog iznikla ta ubitačna gesta? Iz mržnje prema svom ocu? Iz odvratnosti kojim ga nadahnjuje tapkanje stada turista koje provodi kroz muzej Port-Royala? Ili pak iz prekomjerne ljubavi koju gaji prema Blaise Pascalu, i čije mu se Misli o strasti i neznanju i zavaravajućim moćima, koje drugim imenom naziva Moć muha, čine kao da su napisane za njega.